Autor Tema: O POLĚ MI(L)O – Lépa naša Turopôlska / kajkavski PO-tisek  (Posjeta: 22439 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
O POLĚ MI(L)O – Lépa naša Turopôlska / kajkavski PO-tisek
« : Rujan 15, 2009, 01:38:05 prijepodne »
Mraclinski blog – cyber parikôžar*

sréda, 9. rujna 2009.

Napokon do Grofa i nazaj poprečki asfaltom
 

Slika:
http://picasaweb.google.com/lh/photo/HD7NJTVKcZKbjDY9ig2Zfg?feat=embedwebsite


Normalno da ne mora biti samo do tam, more se i v berbu za teri dan, do još ni posekel trse. Uglavnom prema Male Bune od Mraclina sad se bude dolazilo sam tak, za par minuti, čak i z beciklinom, a o potencijalu novega asfalta za isprobavanje mogučnosti kakvih drugih prevoznih sredstvov da uopče ne govorim. No vredi upozoriti na oprez, jer skoči li vam srna pred motor ili na šoferšajbu ili bilo teri dio auta nebute se dobro proveli. Pamet v glavu!
 
Slika:
http://picasaweb.google.com/lh/photo/-x-arXevJUY6JWn-3Ycs8g?feat=embedwebsite

 
 
Zvir:
http://mraclin.bloger.hr/post/napokon-do-grofa-i-nazaj-poprecki-asfaltom/1732380.aspx
 

" Sě najfrižešě vésti mraclinskě:
http://mraclin.bloger.hr
« Zadnja izmjena: Rujan 15, 2009, 11:29:10 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: O POLĚ MI(L)O – Lépa naša Turopôlska / kajkavski PO-tisek
« Odgovori #1 : Rujan 15, 2009, 01:43:51 prijepodne »
Gorica.hr

Službeně stranicě  Grâda Velikě Goricě

Osigurano dodatne 200 mest v vrtekem

27.08.2009.

Kak jě gradonâčelnik Dražen Barišić i najavil v svem prvem istupu pred Grackem véčem, v Velike Gorice jě za prectoječo pedagoško leto osigurano dodatne 200 mest v vrtekem. V dvâ velikogorička vrteka, na 19 lokacij, smeščeno jě vukupno 88 vrtečke skupin. Z dodatnem zapošlavâjnem stručnoga osobla i z adaptacijum prostora, osigurano jě preširejně sakě vrtečkě skupině za jěno do tri mest. Z prevuređejnem prostora v Podbrežnice, stvorjěni su vuveti za smeštaj dvajsetero dece jasličkě době, dok bu sě još 20 mest oprlo, da  bu gotova adaptâcija prostora v škôle v Dôlne Lomnice.

V grâdu naglašâvaju, kak jěn od prioritetov v mandâtu gradonâčelnika Barišića i negve zâmenikov, ostajě izgrâdna nôvoga vrteka.
 

Zvir:
http://www.gorica.hr/novosti/osigurano-dodatnih-200-mjesta-u-vrti-ima
« Zadnja izmjena: Rujan 15, 2009, 11:29:33 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: O POLĚ MI(L)O – Lépa naša Turopôlska / kajkavski PO-tisek
« Odgovori #2 : Rujan 15, 2009, 01:46:25 prijepodne »
tvg.hr

Održâna tradicionâlna Žirovina v Turopôlskomu lûgu

Ponedelek, 31.08.2009.

Manifestâciju pod nâzivom Žirovina i ovo je leto organizérala Plemenita občina turopôlska, a réč  jě o stôletne tradicije proverě plodnosti žira, a prema tere se onda procejnuje vuspešnost dôjdučoga leta.

Višě poglěčtě v prilogu/zviru:
http://www.tvg.hr/news.php?kat_id=183&news_id=1594


PS
Bara, žira i vina dě!
« Zadnja izmjena: Rujan 15, 2009, 11:29:49 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: O POLĚ MI(L)O – Lépa naša Turopôlska / kajkavski PO-tisek
« Odgovori #3 : Rujan 15, 2009, 01:50:50 prijepodne »
BÂRKA – list župě Sv. Barbara Velika Mlâka – elektroničko izdâjně
br. 46, Rujen, 2003., Leto 5.

Pût v povest
pišě:     Nikola Maković

46
Cujnkovi, Crniči, ...


Zvir / slikôvnica
Slika: č.s. Lovrina Glagolić z betežniki (V.B. Koševo-Sarajevo, 1941.g.)
http://www.barka.com.hr/barka46/put%20u%20povijest.htm


Prvi odvojek iza križnoga dreva na levo kad se išlo z Mlake prama Mičevcu i Jakuševcu, a pokom se išlo na zemle Zavrtnice, Šamice, Popovčice i dale na Jelačičke, reklo se Kovači. A zemlam na samom početku zdesna ke vlečeju do prve linije pri šupe, reklo se Parasajke. Prvi vlasniki su bili Cujnkovi: Imbrič Dajdek, Markica i Jujeta Čvinkov otec. Med prvemi je komadič od dedovine Parasajke odsekel i prodal Dragec Cujnkov Dajdekof, potlem i drugi. Dojne je ižu naredil Jurki Novosel, nuk Imbriča Krilčič Štefanovoga. Imbrič ili Imbrač teromu su govorili i Niger, tu je zemlu mejnal z bratom Miškom za pašuš. Da ni posreduvala vujna Rokovica moj tetec Miško bi ostavil ženu Magdicu skum se kratko prije toga oženil i otišel v Ameriku. Nu, Parasajku više ni dobil.

Ja pametim da je pri Kovače bilo nekuliko ižice, a glavno prezime je bilo Crnič. Od se Crničov mene najstareji poznati je bil Iva Crnič Kovačev. Sestre su mu bile Jaga pri Kramariču, Dora pri Iviču Cundekoviču Drobaku i Janič ka je zela dovca Mateka Lackovića Šnajderovoga. Jagu sem poznal, a ove dve nis. Ivina iža vuke je živel z sini Ivičom, Pavičom i čerjum Magdum je bila zajdna zdesna pri Kovače. Čer Reza je bila vdana za Števeka Lacković Kolaričkinoga.

Na istom dvorišču vuz drevenu bila je zezidana iža vuku se preselil Pavič z ženum Baričom rodom od Glagolića, sestrum Juriča i Mijiča kem su govorili vrtni. Pavić je z Baričom imal Maricu, jedinicu moje starosti. Ivič je bil ožejnen z Jagum, čerjum moje tece Dore Makovičeve vdane za Tomička Krilčić Štefanovoga komu je ona bila druga žena. Ivič je z Jagum imal jedinca Jureka. Po delidbe grunta Ivič se z familijum odselil fižu ku su napravili na Parasajke. Na starom gruntu je ostal Pavič svojemi i z prižejnencom Jožekom Koprjnakovem z Rašča. Jurek, Ivičov sin se oženil z Kuč, župa Vukovina i od troje dece ima muškoga potomka pokom bu to staro Velikomlačko prezime dale trajalo.

Predzajdna na iste strane je bila ižica Joška Arbanas z Rašč komu su govorili Lajič. Taj grunt su on i prva žena Katič, čer Lojze Crnića, kupili od Jandraša Crnič, jedinca Pavlovoga. Taj Pavel, je osim opisanoga Ive Crnič Kovačevoga st. imal još i brata Marka. Jandraš je oženil Danicu, sestru Grgine, Jože i Mikeka Lacković Matijaškinove. Po smrti prve žene Katiča skum je imal čer Bareka ka je zela Jožića Lacković Beničkinoga, Joško se oženil z Dragum Novosel, sestrum Juristinum, Števičovum i Miškovum komu su govorili Pajuta. Z Dragum je Lajić imal dvoje dece. Števeka komu rečeju Ribica i Ankicu ka se v Relič vdala za mesara Miška Matuna. Ankičin sin Renato žive na tem gruntu z vujcom Ribicum ki je ledičen. I Lojz Crnič Joškof prvi tast se isto dvaput ženil. Prva žena ke su govorili Kudica bila je sestra Tončice i Jurice Lacković Šnajderove, a druga žena ke su govorili opatica je bila od Mudiča. Mam do Lajiča je bila drevena iža Lojzeka Crnič komu su govorili Klepec. Osim nega otec Marko je imal Jožu ki je otišel v Ameriku i mrl ledičen, Klaru ka je zela Števiča Novosela Pubu skem je živela na Gorice, Barića ka je otišla vzamuš k Pisačiću i Nikolu komu su govorili Žmika ki se oženil z Milkum Novosel Popinum. Lojzek je bil ožejnen z Malomlačicum Marum i žnum je imal jedinca Iveka. Ivek se oženil z Vrhovlja i ima dve čeri. Žnem prezime Crnič na tem gruntu mira. Mam do Lojzekovoga bil je grunt Lajičove švogorof po prve žene: Drageca komu su govorili Cinek i Imbreka komu su govorili Tajnik.

Nijov je negda grunt bil v komadu, a najnem na levo velika drevena iža. Nijovi nasledniki imaju saki svoju ižu i dvorišče. Dragec je bil ožejnen z Baričom kaj su je rekli Lola, čerjum Lojzeka i Jelke Lacković Matijaškinove. Imali su jedinicu Vericu. K Verice se priženil Zukanović z Rašča s kem ima dvoje dece. Dragecov brat Imbrek je bil ožejnen z Baričom, čerjum Jele i Drageca Munđer komu su govorili Dragojna.
      

Jela, Dragojnina žena je bila sestra Jakopa Martinkovič, od Pažula rodom. Imbrek i Barič su imali jedinicu Katicu k tere se priženil Ivica Župetič s Korilofca komu veliju Čumpek. Imaju dva sine.

Po braće Dragecu i Imbreku prezime Crnić na tem gruntu vmira. Izgleda da bu prezime Crnić neko vreme preživlevalo po nuke spomenutoga Ive i Števe Crniča komu su govorili Cogar. Števa, Cogar je bil ožejnen z Katičom, čerjum Korliča Munđerovoga. Števa i Katič su imali Drageca, Števiča, Milku vzamuže za Markicu Cundekovič i Mariča ke su govorili Maruška, a vzamuže pri Ive Krajačiču v Rašču. Na Števinom gruntu ki je neteknut kuliko ja pametim, žive još samo Števič, ledičen, od mirovine ku je zaslužil dok je delal Francuske. I na gruntu Matiča Crnič Kovačevoga polek Cogarovoga se prezime Crnič zatrlo. Matičeva mama Barić, je bila od Glagoliča, mega jape staroga Jankića sestra. Matič se malo stareji ženil z puno mlajšum deklum odsebe, Baričom Tuškan z Jakuševca, ke su govorili Baričica. Imali su samo jedinicu Rožicu k tere se priženil Malomlačanin Ivek Naglič. Rožica i Ivek su imali sina Jureka i čer Katicu. Katica je vzamuš otišla v Buzin za mesara Iveka Krajnčinu kaj mu veliju Đek. Na gruntu sad žive Jurek z ženum Milkicum, sinom Nikolum i mamum Rožicum, a Jurekova čer Mirela se vdala na Posavinu.


Miroslav Krleža
Balade Petrice Kerempuha

TUROPOLSKA REŠTAURACIJA
A. D. 1848

Mi nedamo jezika kaj v Lukavcu i v Mlaki
kak đemant blisiče naša đunđanosna reč,
kaj tverja je neg jesu
i Hapšpurg i Šenprun i Prag i Beč . . .

Mi nedamo jezika kaj v Lukavcu i v Mlaki
kak dijamant blisiče naša biserna reč,
kaj tverja je neg jesu
i Habsburg i Schönbrunn i Prag i Beč . . .


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

Video:Naše selo Mlaka je,   02:43
Velikomlačka himna u izvođenju Miroslava Lackovića Mimija i TS Svibanjska noć
www.youtube.com/watch?v=hgCXcxrU29Q
« Zadnja izmjena: Rujan 15, 2009, 11:30:13 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: O POLĚ MI(L)O – Lépa naša Turopôlska / kajkavski PO-tisek
« Odgovori #4 : Rujan 15, 2009, 02:57:50 prijepodne »

veno-vevo.iz.vg


(veno-vevo-)Vele-časni

plemenitashica | 06 Kolovoz, 2009


Sem pogledala na lokalne TVG televizije na internetu "Konstituirajuću sjednicu GV VG", pok me moriju nekakove nejasnoće.

Jel ni onaj vijećnik Šimunović, teri vusput, ne zna kak se novoizabrani precednik GV zove ili mu je tak mrsko na glos izgovoriti njegovo ime i prezime (ma ne, ne zna čovek niti hrvatski, niti nemački, on ZNA SE kaj zna: predhodnik, osoba koja je prethodno govorila, onaj, predloženi), morti na sjednicami samo zoto  da se zdiže, prešeta i natrak seda na svoje mesto? Pak stolno taj čovek ima nekaj za dodati. Te ima repliku, te ima odgovor na repliku, te ima odgovor na odgovor replike, ponovla po dva put jedne te iste reči, a ima pravo na repliku od 2 minute,  a se skupa se ne drži teme.

Bi i jo rada bila tam "od naroda izabrana" samo da se čuje muj glos. Možda si čovek misli da ima lepi glos. Ma zabodof je i imati lepi glos ako nisi na lepom glosu, a oti čovek-vijećnik bome ni.

Če vam ni kaj jasno, morete si pogledati na:

http://www.tvg.hr/video.php?vkat_id=36&v=225

 

Tam pred kraj po prilike na 09,20  se čovek-glos odlučil biti velečasni i nafčiti nevernika Beusa kak se spovieda.

Rekel je, doduše Beusu, ali svako more nojti sebe vu ote njegve govorancije: ".....jesam, kriv sam, molim da prihvatite moju ispriku, a one koji su zbog vas nastradali, ne znam kako ćete se njima ispričati".

I prosim lepo, i mene je savjetoval i jo sem se nekaj nafčila.

Gospon precednik GV Goran Beus Richembergh ja sem "živući svjedok" i zbog vas sem nastrodala, pa prosim, izvolte mi se ispričati.

E sad Beusa sigurno zanima zokaj. Ajmo po redu:

1. Zoto kaj moram trpeti, gledeti i poslušati ovoga čoveka-glos (je, ne tak kuliko vi, ali i ovo je za mene preveć).

2. Zoto kaj čovek-glos veli da su oni pobednici i od naroda izabrani. E sad, znomu da ste vijećnik teri je zebran od većine većnikof za precednika GV. Ako su oni ZNA SE pobedili i narod ih je zebral, onda kak su vas zebrali ostali teri nisu pobedili?

Znoči vi ste zebroni od one tere je zebral narod-izrod.

3. Zoto kaj se ne šetate po većnice nek i ostalem većnikom dozvoljavate da nekaj pametnoga veliju, kao npr. g. Piculi.

Vusput, dajte tomu čoveku-glosu skrenete pažnju da nek se nafči od gospona Picule (njega valda pozna teri je, iako ga je nazval "bivši") govoriti pred mikrofonom: potrebno je biti pristojan, smiren, govoriti da te se razumije, poštivati bonton, i nadasve govoriti kvalitetno, a ne količinski mnogo.

4. Zoto kaj ste neopredeljeni. Ili budete Nemec ili budete Zogorec. Nemrete i jeno i drugo.

Rekli ste da bute čoveka-glos z velikim guštom tužili (ne dao bog dugog čekanja), a znomu da je v Zogorju poznato: "Bum te tužil".

5. Čujem da niste došli na prvu sednicu?! Kak niste došli, kaj vam je trieba posebna pozivnica i črleni tepih? Da ne bi morti šteli da vas i narod-izrod dočekuva i maše z zastavicami? Kaj vam ni dosti da vas ovaj čovek-glos non-stop prati?

Osim toga, neki od narod-izroda moraju i delati, pak nemreju na sednice iti, a ne bežiju z posla na sednicu, a onda opet pobegneju i ze sednice. To ni za veruvati, a kam tek biti svedokom.

Poštivancija.


Zvir:
http://veno-vevo.iz.vg/otvoreno-pismo/2009/08/06/vele-asni
http://veno-vevo.iz.vg/
« Zadnja izmjena: Rujan 15, 2009, 11:30:33 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: O POLĚ MI(L)O – Lépa naša Turopôlska / kajkavski PO-tisek
« Odgovori #5 : Listopad 30, 2009, 12:14:16 prijepodne »
Izgledao je kao svemirski brod: 'Da je išao više udesno, udario bi nam u kuću'
Pred samom kućom mještanina otoka Sita, zaustavio se trajekt Marko Polo.

Turopolě:

Tur: Pred sâmum ižum meštana otoka Sita, zastavil sě trajekt Marko Polo.


Marko Polo ---> Marko po(v) v CH

http://www.forumgorica.com/zabava/mala-svicarska/msg4958/#msg4958
« Zadnja izmjena: Listopad 30, 2009, 12:34:07 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: O POLĚ MI(L)O – Lépa naša Turopôlska / kajkavski PO-tisek
« Odgovori #6 : Listopad 30, 2009, 01:23:07 prijepodne »
Fata jě Fata, al dvâput jě dvâput:


Pepekova zgrada vu centru Mraclina 1940-ih


Kiša golov v nedelu na Mraclinske grabe, al bome i čera z neba iznad Mraclina.„Napokon,napokon kiša“mislili su si jedni, dok je za druge i morti malo prekasno opala, a treći…treće opče ni bilo briga, imeli su ambrelu za silu, ali još važnejše imeju plenatoga ljubimca na kotače teri ih od kiše zaštiti i odveze kam god očeju i kišu skoro pa da nisu ni osetili, vidli ju ipak jesu. Zgazili se ionak nadeju, am je se v asfaltu,istina na mestima morti malo pregrbavomu, čak i nektera dvorišća. E a negda, negda ni bilo sam tak lako ostati ne zakalan v mraclinskomu blatu do kolena posle onakove kiše ko čera. Kad je prije jedno čertdeset i neke let z neba znalo onak cureti drugi dan je selo zgledalo kak na ove slike gore, znači čak i v centu sela. Mi mlajše generacije si moremo samo probati zamisliti ke je tek bilo okolo po selskemi pute.

IZVOR: mraclin.bloger.hr
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: O POLĚ MI(L)O – Lépa naša Turopôlska / kajkavski PO-tisek
« Odgovori #7 : Studeni 10, 2009, 11:22:49 poslijepodne »


cyber (cipek) parikôžar

Martinovo

Došel je došel, sveti Martin,
on ga bu krstil, ja ga bum pil.

Posle bu došel sveti Jandraš,
on me bu pital, pošto ga daš.
Cijena litre, jedan je groš,
kad ga buš popil, došel buš još.

Neke bum popil, a neke prodal,
pak bum rajši oko trsja hodal.
Njegovom rodu bum se veselil,
pak bum z njim veselje i tugu delil.

Vinček me jača, daje mi snagu,
jakši sam odma pri svakom radu.
Delati morem, kad popijem bolje,
od te vinske moči,
ja sam navek dobre volje.


Antun Galeković


Zvir:
http://mraclin.bloger.hr/post/martinovo/1901565.aspx

*****************************************

A ovak jě bilo pred 2 letě:

11. studenoga 2007.

Došel je, došel Sveti Martin !

Leto dan je prešlo i tradicionalno okupljanje stare ekipe povodom obreda krštenja mošta v vino, pri Olasu v kleti na Podvornice, dogovoreno je za subotu navečer 10.11.2007.
Šršekova kotlovina i Jurin roštilj uz mlado olasovo vino i kaj reči: „Ne,ne zanima njih ništa osim dobrega gemišta“.Točno v pol noći mešter ceremonijala, biškup Brko i pomočnik Vito pozvali su mošta: „Mošte stupi napred da te krstimo“.
Pristupilo se obredu uz Martinjske regule, kojim je mošt prekršten v vino. Uz neizostavne recitacije pjesnika Alxa i prepričavanje zgodi iz bliže i dalje povijesti, prigodne pjesme: „kulko kapljic tulko let“ i druge, te puno puno vina, razlaz ekipe je bil tek v ranu zoru.  Martinama i Martinima čestitamo njihov imendan uz onu narodnu: "pamet v glavu".

Živeli !!!

Video:Mladen Š.

Martinje_kod_Olasa, 02:21
Martinje_kod_Olasa
http://mraclin.bloger.hr/post/dosel-je--dosel-sveti-martin-/515914.aspx

*****************************************

Vinska Kaplja - Kvartet Gubec, 02:19
Vinska Kaplja - Kvartet Gubec
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: O POLĚ MI(L)O – Lépa naša Turopôlska / kajkavski PO-tisek
« Odgovori #8 : Prosinac 03, 2009, 10:42:28 poslijepodne »


Cyber (cipek) parikôžar:
(Sě nâjfrižešě vésti mraclinskě)

četrtek, 3. prosinca 2009.

Franjo, Franjo...

Iako se po starom običaju trebalo nazdravlati čera, Sveti Franjo iliti Frajno, po staromraclinski,je denes. Znači imendan svih Francov,Francekov i svih varijanti tog starog imena. V našem selu imamo četrnajst naših mještanov kaj nose to ime. Najstareši ima već devedeset, a najmlajši čini mi se deset. Janekin, Čikov, Črnićov, Vukašinčev, Ferdin, Katunčev, Čunćićov, Jankeca,Đefekov, Odakov, Ožinčekov, Matušin, Kokošar, Klipin...sve su to još i ajd bumo rekli špicnameti teri nam govoriju o terom Franje je reć kad ih se spominje. Uz već gore spomenute, par naših Francov ne živi stalno v Mraclinu, ali se redovito navraćaju v selo kad god im to posel zahteva ili im tak dojde. To su još tri naša Franca: Jovačov(Pap), Ritakov i Jaguštićov. Nadam se da nis niti jednoga izostavil i kaj na kraju reći...onda Franci naši, sreten vam imandan uz stare stihove za nazdravlajne:


Franjo,Franjo


Franjo,Franjo Bog te živi
U toj našoj Domovini
Franjo, Franjo daj se stani
Pa pogledaj ko je vani
Vani ti je staro društvo
Pod rakitjom s praznom litrom
Franjo, Franjo daj se trzni
Već su nam se prsti smrzli



Zvir :
http://mraclin.bloger.hr/post/franjofranjo/1986178.aspx
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: O POLĚ MI(L)O – Lépa naša Turopôlska / kajkavski PO-tisek
« Odgovori #9 : Prosinac 26, 2009, 12:49:16 poslijepodne »


Cyber (cipek) parikôžar
(lâjnskě i) nâjfrižešě vésti mraclinskě

sobota, prosinec 27, 2008

Božični koncert KUD Dučec

Božični koncert KUD-a Dučec ovo leto je bil v tork dvajstrejtega prosinca, a de drugde nek v mraclinskom društvenom domu. I kak veli jen naš starejši gospon: "Ko je ovo prepustil nek mu bu žal, jer se stvarno imelo kaj za videti."

VIDeo: Božični koncert KUD Dučec 23 12 2008 (Mraclin), 08:13
Božični koncert KUD Dučec 23 12 2008
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: O POLĚ MI(L)O – Lépa naša Turopôlska / kajkavski PO-tisek
« Odgovori #10 : Prosinac 31, 2009, 01:09:50 prijepodne »

BÂRKA – list župě Sv. Barbara Velika Mlâka – elektroničko izdâjně
br. 47, Listopad, 2003., Leto 5.

Pût v povest
pišě:     Nikola Maković

47
Jelka Crnič, Mikič Crnič, ...


Slika:
http://www.barka.com.hr/images_povijest/47.jpg



Osim Matičove mame Bariča, pri Crniču je v zamuže bila još jedna sestra mega jape staroga Jankiča Glagoličevoga, po imenu Jelka. Jelka je imala čer Rožu, Janu i Bariča. Janič se ni vdavala, a Barič se vdala v Rašče za Filipa Koprjnaka kaj su mu govorili i Filip s konopel. Roža ili kak je se reklo Kovačica je bila vdana k Makoviču, za Petričovoga sina Lovreka. Lovrek je bil četrti od četrnajst dece kuliko je je moja mama stara Kata rođ. pl. Lacković zrodila. Roža je z Lovrekom imala pet sinof. To su moji bratiči ali jem zaradi velike razlike v leta med nami, ja i moje sestre Zlata i Janica govorimu "stric". Več sem ranije pisal da se najmlajši Pepek priženil k Mudiču. Ovi četiri su bračni život počimali pri Makoviću, v kujne, vuve drevene iže ka je još i sad, kak je bila i za onda. Vute kujne je na zajdne živel i život svršil Ivič, teromu su govorili Majek. On je bil sin najstarejega Rožinoga sina Matiča i Rože Vučič z Odre. Zarad tešnevine pri Makoviču i kazajna druge životne putov resajali su se po svetu trbuvom za kruvom. Jožič i Jurič su delali v Francuske, a Imbrek v Nemačke. Kak su se ženili počeli su se deliti i malo pomalo kučiti i skrbeti. Od četiri, na Makovičevom gruntu su ostali Matič i Jožič, a Jurič i Imbrek su se nastanili pri Kovaču, na gruntu svoje tece i mame stare.
Tik do Matiča Crniča je bil Jurič a vužnega Imbrek. Jurič se dok je koj dečko delal v Francuske spoznal z deklum Maricum po prezimenu Viher ka je bila rodom z Vivojdine na Žumberku. Pri Kovaču su jem se rodili sin Marcel Ivan koga su zvali Majso i čer Đurđica. Jurič je bil zvučen za kovača a delal je najviše koj traktorist v svetoklarske zadruge a onda v Poljoopskrbe. Marica je bila doma.
Nezin materijni govor ni bil čisti kajkavski i mesto "sve" govorila je "se" pak su je ludi mam zmislili Semarica. Po tem se znalo o tere Marice se dela, jerbo je i Imbrekove žena Marica. Juričof sin Marcel Ivan se oženil z Mirum od Čižmara z Male Mlake. Imali su jedinca Zdenka ki je odrasel v Nemačke de su delali. Na zajdne su se rezišli, a onda je Ivič Majsek mrl i tam zakopan. Đurđica žive v Zagrebu.       

V sretnom braku z Pepijem Fabečičom z Gradič komu su govorili Frater ima jedinicu Irenu ka je visoko zeškolana. Imbrek z ženum Maricum ka je z Dolenca od Jude i Mijeka pl. Trumbetaš komu se govorilo Pidi ima dvoje dece. Števek je stareji i ožejnen je z Vericum od preštimane Severof z Rakitovca. Sigurno se rad imaju kad imaju troje dece, od tere se Ančica več vdala na Ples, pak su Števek i Verica lepo deda i baka. Još imaju sina Mirka, spametnoga tehničara i lepu črnomajnastu čer Božicu. Ojnemi neznam drugo. Štefica se prvi put vdala na Lukovec za Tončeka Drka, a otkak su se rezišli žive v Nemačke z drugem čovekom s kem ima i dece.

Do Imbrekove je iža Mikiča Crniča komu su govorili Žmika. On je z ženum Milkum devojačkoga prezimena Novosel, od Popine z Dolenca, imal jedinca Števeka. Rad su ga imali i zajnega se mučili. Sečam se kak su nam 1952. išle skomine na zube kad nas je vučitel Vinko Jurković pelal na izlet v Maksimir. Števek je imal penez i v Zagrebu na kolodvoru si je kupil sendvič od žemle nafilan somericum, a nam je mama doma naredila sendvič s pekmezom namazenem na kruf. Števek se oženil od Koprjnaka z Rašč, z mirnum i dobrum ženicum Baricum skum je imal dve čeri. Snežana je v zamuže v Rašče, a Mirjana žive z mamum na gruntu. Drugi su si pomrli i na tem gruntu se prezime Crnić zatrlo. Nijova je iža v mem detinstvu bila prva zdesna v vulice Kovači, gledeč z denešne Zamlačke vulice. Put pri Kovače je posle kiše redovito bil pod vodum. Posebno kak je dejnen asfalt. Vozeč se pote vulice imal si osečaj da su iže koj na breg zdignene. Posebno kad se vozilo na bagrlinu napole. Mi smu tud išli na Zavrtnicu i na Popovčicu, dok ni pokojni inđinir Tot na navirajne Jožeka Krilčič Jankecovoga skockal gradilišta. Med našum Zavrtnicum i ižum Drageca Plepelič je bila zemla ku je po žene Katiču priženil Pavec Trumbetaš, a sad su strajnski ludi, Juretiči. . Od tu se dečko priženil k Snežane, čeri pokojnoga Tomeka Krilčić i Katice, na grunt Vida Tomička Štefanovoga. Kad smu na Zavrtnice ožejali išli smu se vode napiti na pumpu k Dragecu Plepeliču, Plešanu. Negva je iža bila zajdna zleva, gledeč od denešne Zamlačke. Za onda je imal pristojnu zidanu ižicu vuke je živel z ženum Barekom, čerju Mateka Lackoviča Šnajderovoga i negve prve žene Janiča. Dragec je mladi mrl. Za sobum je ostavil čer Janeka ka sad žive v Rašču pri Bačurinu i sina Mateka komu veliju Braco. Na tem gruntu sad žive Matek z svojum familijum i mamum Barekom.

Med Barekom Matekovum i Francekom Ilenič Bajsmenovem je bila zemla Rokine, Rendulićof. Prodali su ju strajnskem. Francekova iža je na grunteku bila zleva, a štala prejdnum. Gnojčina je ze štale išla na put. Malo pametim i Francekovoga oca Štefeka. Francekova žena Rezica je od Šnajderove. Imali su dve čeri. Za Janekom je norel i oženil ju Ivič Šešlagin. Katica se vdala v Mičevec. Na žalost, mlada je mrla. Stoga grunta su: Katič ka se vdala v Dolence za Miška Novosela Šaroga, Marič Tončeka Cundekovič Iščevoga i Janek pri Bakranu v Rašču. Po vuske linijice iza Francekove iže išlo se k negvomu bratiču Jožiču, ki se od tu z ženum Dragum, ocom Ifkom i mamum Baričom Ledarkum preselil v Draginu rodnu ižu k Čačkoviču...


Zvir:
http://www.barka.com.hr/barka47/put%20u%20povijest.htm


Miroslav Krleža
Balade Petrice Kerempuha

TUROPOLSKA REŠTAURACIJA
A. D. 1848

Mi nedamo jezika kaj v Lukavcu i v Mlaki
kak đemant blisiče naša đunđanosna reč,
kaj tverja je neg jesu
i Hapšpurg i Šenprun i Prag i Beč . . .

Mi nedamo jezika kaj v Lukavcu i v Mlaki
kak dijamant blisiče naša biserna reč,
kaj tverja je neg jesu
i Habsburg i Schönbrunn i Prag i Beč . . .


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

Video:Naše selo Mlaka je,   02:43
Velikomlačka himna u izvođenju Miroslava Lackovića Mimija i TS Svibanjska noć
www.youtube.com/watch?v=hgCXcxrU29Q
« Zadnja izmjena: Prosinac 31, 2009, 01:12:45 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: O POLĚ MI(L)O – Lépa naša Turopôlska / kajkavski PO-tisek
« Odgovori #11 : Siječanj 26, 2010, 11:48:11 poslijepodne »


Cyber (cipek) parikôžar
(predpredpredlâjnskě i) nâjfrižešě vésti mraclinskě

tork, 29. kolovoza leta 2006.

Intervju s dobrim duhom Mraclina – Čomijom

CyberParikožar:  Jel imaš putovnicu?
Čomi: Sad imam, zeli su mi ju 71./72.g, jer sem bil veliki Hrvat, su mi rekli da sam ustaša, davali smo izjavu u katoličkim novinama «Veritas», to je bil Milek, Franek, Mika Esperantov, Joškec, moj kum Stanko, ke ja znam…rekli su da smo pri Franeke imeli neznam kakvo oružje, to su nas Kralj pokojni i Luja osudili, pušku sem jedino imal u vojske pa sam se tresel na gađanju, a kam da bi ju imel doma, …. Onda su došli tu; Miličević milicajec z Gorice, mraclinski zet, tu je i živel v Mraclinu, došel k mene po putovnicu i zel mi ju je, su se bojali da nebum ja zbrisal z Hrvatske, kam bi ja zbrisal kad ja Hrvatsku volim više nek ike.…



Čistokrvni Mraclinec par exellence, veliki domoljub i lokalpatriot, plemenit ne samo po porijeklu već i u srcu, istinski ljubitelj domaće turopoljske i mraclinske reči i popevke, ljubitelj nogometa, pogotovo onog mraclinskog i dugogodišnji klupski blagajnik, vatrogasac i vatrogasni spremištar, folklorni plesač i bajsista, društveni domar, zeleni redar i neumorni lovac na ambroziju, dobra duša i duša od čovjeka, poštenjak, veseljak i jedan od važnih kotačića mraclinskog društvenog života, vitalni umirovljenik nemirna duha-sve se to može reći u samo jednoj jedinoj riječi: Čomi!

Sve ovo poviše navedeno uz Čomijev neprijeporni altruizam i ljubav prema subratu čovjeku, pogotovo Mraclincu, razlog je što ga u najavi ovog intervjua proglasih dobrim duhom Mraclina i što je kao pravi Mraclinec starog kova bio zanimljiv mom kolegi blogosuuredniku/foto-munji i meni hobi-nadripiskaralu u našem pokušaju da kroz jednu tipično žurnalističku formu kao što je intervju prikažemo određene uske aspekte mraclinskog stanja svijesti, načina razmišljanja kao i cjelokupnog života u Mraclinu nekad i danas; njegove probleme i specifičnosti, a sve to iz kuta nekoga tko već dugi niz godina ima izravan uvid u mraclinski sportski, kulturni, vjerski i društveni život, Čomi tu je svakako pravi izbor.

Prije nego što pročita cjelokupni transkript intervjua s Čomijom, valja mi upozoriti cijenjenog čitatelja/icu da je naš junak Čomi, vodeći se sebi toliko svojstvenom brigom za druge, na naša pitanja odgovarao pomalo oprezno, reklo bi se skoro plaho i u rukavicama, često zastajući usred rečenica u brizi da svojim mišljenjem ili britkim i jednostavnim iznošenjem bolne istine ne povrijedi nečije osjećaje ili se pak nekome zamjeri, takav je naš Čomi, u svojoj jednostavnosti navek prvo misli da nekomu zlo ne napravi! Nažalost ili na sreću; na taj smo kompromis morali pristati, ah mi sitne duše nikad zadovoljni!

Dosta sam se pravil pametan, vrijeme je da Čomi koju veli koju pametnu!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

CyberParikožar: Kak si dobil nadimak?

Čomi: Još sam bil mladi vatrogasec, vežbali smo usisni vod, na natjecanju u Gorice sam zaribal vežbu kada sem zajahal usisni vod jer me Franek tak navčil, pa sam tak navek vežbal, a on me ni nikad upozoril, trebali smo iti na natjecanje u Trogir, al zbog toga nismo išli, pa su me svi vatrogasci zezali «kako je Mićo spasio vlak za Trogir», po one priče o hrabromu Miće koji je mahal s crvenom zastavom i zaustavil vlak i sprečil nesreću, tak me zval i moj sused Blaž Pevačov i nakon par godina me pokojni Brko okrenul iz Miće u Čomi, tak me svi u selu zovu, kolki i neznaju da mi je ime Drago.

CyberParikožar:  Jel imaš putovnicu?

Čomi: Sad imam, zeli su mi ju 71./72.g, jer sem bil veliki Hrvat, su mi rekli da sam ustaša, davali smo izjavu u katoličkim novinama «Veritas», to je bil Milek, Franek, Mika Esperantov, Joškec, moj kum Stanko, ke ja znam…rekli su da smo pri Franeke imeli neznam kakvo oružje, to su nas Kralj pokojni i Luja osudili, pušku sem jedino imal u vojske pa sam se tresel na gađanju, a kam da bi ju imel doma, …. Onda su došli tu; Miličević milicajec z Gorice, mraclinski zet, tu je i živel v Mraclinu, došel k mene po putovnicu i zel mi ju je, su se bojali da nebum ja zbrisal z Hrvatske, kam bi ja zbrisal kad ja Hrvatsku volim više nek ike.…to je bilo za Hrvatskog proljeća 71/72, onda sam baš bil na poslu, delal sam v bertije kad su došli po putovnicu, ja i moja žena, Ben me zamenil dok sem se ja vrnul, tu sam putovnicu digal možda nakon deset let, mogel sam ju i prije dobiti al nis štel, nabum je zbrisal nikam iz Hrvatske jer ju volim, više nek… ,čim si pošteniji-više nastradaš, to ja stalno govorim, ak si pošten i pravedan, niko te ne cjeni, a ja sem pošten i čistokrvni Mraclinec, mati mi je Mraclinčica, otec Mraclinec, ostal sem bez oca kad sem imal 6 meseci i 13 dana, ostale su tu moja mama, mamica i 2 sestre, mama mi je pokojna već 20 let, sestra mi je isto jedna umrla pred 10 let, mamica kad sem bil u vojske, još imam sestru Katicu….
 
CyberParikožar: Jesi išel z ovima ke su sir krali po selu?

Čomi: Jesem, kak ne, sir i jabuke smo krali, da, bilo je svakakvih slučajeva, išli smo mi dečki sire krast, večer, pogotovo subotu, idemo po selu, tam smo se de je nekad pošta bila skupljali, jemput smo išli tak k Empare, a Empara je bil mudrijaš isto, pokojni, i mi sirnicu, već zeli druge (duga batina, štap) i sve, da bumo dohvatili, a sirnica se samo povleče nuter na najže, jemput su posle moje generacije išli i mlađi, tak su išli su k Šmine krast, Lacku Čunčićovomu, jemput su krali, a drugi put je napravil i podvrgel im sir z gipsa …i jabuke smo nekad krali i ruške, isusek mili i dragi, i kokoši, posle smo na pustim sinokošama pekli, to je bilo sekakvo, nepečeno, svega, i žuči, to smo jeli, to je nevjerojatno, i šunku smo jemput pri Mišku Kundićovomu krali, bila nas je klapa, večer, nas puno; od Grajfove strane, z drugom mi šunku jenu dovlekli, išli smo tam kraj pošte jest, onda smo išli luk po vrtu ili domom krast, i mi režemo, režemo i jemo, jemo, i ljudi se svi češu, pa ki je vrag, a Joža Čunčićov, tišlar, otide po bateriju, a kad tam to su samo črvi nutre bili, to je bila šunka sred leta i to smo mi jeli i ni niko obolel, svi smo zdravi, takvo je nekad društvo bilo, ni kak je des, ti se drogiraju, drugde naveliko kradu, mi smo samo te sitnice: sire, šunke, jabuke, tak, i tu smo navek bili za selom ili na puste sinokoša, lepo je to bilo nekad, lepša vremena nek des…

CyberParikožar: Kojih si sve udruga u selu član i otkad?

Čomi: Ehe, član sam svih udruga v Mracline, član sem NK 34 godine, 17 godina sam bil blagajnik s Benom tajnikom, on je bil tajnik 20, a možda i više let i sad sam u Uprave, berem ulaz na svake utakmice…v Dučecu sam član, nekad sam tancal i sviral bajs, igrali smo: ja, Papan, Milek, Joškec pokojni, Vladek Keksov…još sem i tancal, išli smo i v Italiju, davali smo i program u JNA 25. svibnja kad je bil Titov rođendan, v Belgiju nismo išli nažalost, 72. je to bilo kad su mene, Mileku, Franeku, Mike, neznam komu još zeli putovnice, veliju: ovi drugi mogu ići, a vi ne, nas 5-6, bez nas se možda moglo iti, a bez Mileka ne, jer je bil vođa, folklor je vučil i tamburaše i sve, nažalost nismo išli, a bilo je to sve osigurano, to je Olga Novoselova i taj turistički neki iz Zagreba, to nebi Gorica niš platila, mi bi dobili sve, avionom bi išli, besplatno sve, u Belgiju…onda su bili v Gorice komunisti, onaj neznam kak se zval, Srbin, i tak su nam zabranili iti, putovnice su nam zeli…  onda je Dučec bil super, Milek je vodil, a sad…, je i sad samo…, neću niš reći…, treba više penez, nažalost i tak, ovi voditelji; folklora, voditelj tamburašov, voditelj mladih tamburašov, voditeljica mladih, to su svi plaćeni, kolko-neznam, a meni ni fala; a treba je svetlo uključiti i isključiti i sve ke treba u vezi Doma de Dučec sad ima probe, imam brigu i z grijanjem 4 puta tjedno, uključiti i isključiti, a probe su do kasno navečer, niko drugi nesme petlati po kotlovnice jer sam ja odgovoran za to, zadužen od Mjesnog odbora, nadam se da na ovu zime neću više kuriti ak nebum u dogovoru s Upravom Dučeca …vatrogasec sem od 69./70. tak, bili smo ja i moj sused Miloš Šikanić spremištari vatrogasni, dok je pokojni Vid bil predsjednik, Crnić…a sad nisem više, sad…

CyberParikožar: Tera udruga v selu sad najbolje dela po tvojem mišljenju i zake?

Čomi: NK mi se najviše sviđa, volim taj NK od nekad, a nikad nis nogomet igral, a volim ga neverojatno, žrtvujem se za klub, Mraclinec sam čistokrvni i volim NK Mraclin.

CyberParikožar: Nijen čistokrvni Mraclinec ne igra više v Mraclinu nogomet.

Čomi: Nažalost, treba trenirati, a Mraclinci neće trenirati, par Mraclincov je bilo pozvano na trening, pa nisu došli, a des nema nogometa bez treninga, moraš imeti kondicije, kak nebi igrali …

CyberParikožar: Pitanje za Čomija vezano za ovu temu koje je postavil jedan «Mraclinec» prek interneta: «Jel istina da je Čomi napravil fasadu kad je bil blagajnik NK?»

Čomi: To je samo nečija zafrkancija ili provokacija. Iz vremena kad sam bil blagajnik NK još negde postoje zapisnici, uplatnice, isplatnice, računi i slično koje je svaki put na sastanku pred skupštinu pregledal i potvrdil da sve štima Nadzorni odbor u sastavu Ribič, Majstor, Dragec Crnić i tajnik Ben….NK je u to vreme svakih par meseci menjal predsjednika pa su predsjednici bili i Šafar, Šera stariji, Vladek Keksov, Milek….
 
CyberParikožar: Kakva je situacija sad u selu z ambrozijom?

Čomi: Za tu ambroziju me pred par godina predložil predsjednik Mjesnog odbora Števek Kos, tam na općine, ja za ambroziju obavještavam ljude dosta i svakud de vidim, a doživel sem svega i kletve i vrijeđanja i sve, a neki ljudi su  pošteno i lepo pokosili, stanjurali ili zaorali, a ambrozije sve više, nažalost, a to sem već rekel, to bi Ministarstvo poljoprivrede trebalo neke poduzeti… jačmen, šenica se požela, pokombajnirala i nakon tjeden dan je ambrozija velika, a ja se vozim i obavještavam i doživim svega, i špota i vrijeđanja, nažalost, a ima ljudi ke samo vele budem, budem i niš….
 
CyberParikožar:Kad si postal domar?

Čomi: Ima već 10 let možda više, neznam, još sem bil u radnom odnosu, teško je to: te te niko te ne cjeni, te su godišnje skupštine: izdam suđe, tanjure, čaše, stole, beštek, pehare, sve ke god treba, a neka društva su mi dužna još od prvog meseca, nisu mi vratili, umivaonik je u WC-u razbit posle godišnje skupštine jednog društva, ja sam obavjestil Upravu, niko ne reagira, neću sad više niš reći…nažalost…ima društva ke ne vele ni fala, i još se prema tebi ponašaju ko da si sekakvoga špota i prezira vreden, ipak je to velika odgovornost i briga skrbiti za društvenu imovinu, jedino mi se sviđa NK i Seljačka stranka, ti su prema meni navek pošteni, a ova druga društva…neznam, nažalost…Mraclincu ko god treba stole ili bilo ke, to neću čoveku zeti niti lipe, ipak su Mraclinci, to je mraclinsko, stoli i sve, to je sve Mjesni odbor kupil i dal napraviti, stole je nekad DVD dal delati, Vid Crnić kad je bil, Franek je delal i ja pri Franeku…..

CyberParikožar: Jesi u Udruge umirovljenika?

Čomi: Nisem….nisem…

CyberParikožar: Zake?

Čomi: Ja sem penzioner, ali nisem se odlučil da budem u Udruge kad….  neću sad niš reći…. nažalost…

 
Tekst vuz sliku:
Čomijove voćke, njegov hobi, na njih je jako ponosan kak lepo rode...



CyberParikožar: Kak ste krenuli s «Dobrim dušama»?

Čomi: Za imendane smo išli čestitat, Dragecima, Stjepanima, Ivićima… i za rođendane i to, prvo smo išli u bertiju pri cirkve, bil je sastav z ramunikum i tamburami i  popevali smo, čak su nekad i pojednici na stolu tancali i ja isto, posle nam se videlo da nas je prepuno, pa smo se preselili u Društveni Dom, glavni je Joža Jantačov ja mislim, tu smo mi stariji ljudi, popevamo samo domaće pesme, jemo, pijemo i svaki put je nevjerojatno živo i veselo, trebala bi to videti i iti ova gospoda ke su…neću sad baš imenovati…, idu većinom svi Mraclinci stariji, ima nas 20-30, probe imamo prije fešti, većinom pri Slavku Babiću, on je malo izvan sela i pri njemu nam je lepo, financiramo sami sebe, sami smo se setili da prije Vidova idemo po selu čestitat od Obreži do kraja sela, pešice, Benđo siromak najviše nastrada jer mora tak dugo bajs nositi, meni je lako teri samo popevam i niš ne nosim, to nema nijedno selo, prije su ljudi više išli na ulice, ceste, a u današnje vreme niko neće ni gledeti…

CyberParikožar: Ke fali v današnjem Mraclinu?

Čomi: Poštu smo nekad imali, prvi u okolice, pa su nam ju zeli i premestili u Vukovinu, imali smo prvi i zdravstvenu ambulantu i zubariju, teru su nam zeli, sad imamo samo zdravstvo, des, zutra možda budu i to zeli, prvi smo imeli ambulantu, bil je doktor Lopek, taj je poznat,  bilo je to možda prije nek ju je i Gorica imala, kad se ova Zgrada napravila 1933…, delal ju je ovaj…Nijemec, Rokfeler, sad smo ju obnovili, sad je ljepotica Zgrada, sad to treba čuvati, treba paziti na nju, ne uništavati, da nadu krali ove žlebi bakrene, kak se već krade po cirkve, da nadu ovi cigani krali, toga se bojim najviše… v selu Mraclinu bi trebalo napraviti ceste, kanale, neznam, ja se borim za to, a kad neke velim onda me se našpotaju, Mraclinu treba napraviti i vraga, Vukovina je bolja, Kuče, Rakitovec, Buševec, svi su bolje asfaltirani i napravljeni nek Mraclin, a Mraclin je bil nekad najjače selo u okolice…

CyberParikožar: Jel ti teško kositi travu oko Doma i u parku oko Zgrade?

Čomi: Kosim 10 put na leto, možda i više, više put mi sin pomaže, niko mi ni fala ne veli, ne dobim ni peneze, al to nema veze, onda kad je veća trava mještani već pitaju: «Čomi, zake nisi pokosil travu?», a rekli su da bu to Velkom kosil z Gorice, oni dojdu samo jemput prije Vidova, a da Čomi ne kosi bila bi do kolena trava, nažalost…

CyberParikožar: Jesi u tere stranke?

Čomi: Bil sem u vojske u Banja Luke 75.-77.g,u ono vreme su poštivali vojnike, šteli su me u ono vreme da idem u Partiju, rekoh: «Fala lepa, nejdem», onda sem postal desetar, a nis išel na školovanje za desetara, oni su mene kao primjerenog vojnika i dobrog čoveka nagradili desetarom… bil sem 90./91.g u HDZ-u, bil sem i bili su sastanci i mene nisu opće zvali, onda sem se rasrdil i sad sam u Seljačke stranke, jer je moj tata pokojni teri je umrl 1946 u 5. mesecu od sušice., ja sem imel 6 mesec i 13 dana, on je bil Mačekovac, partizani su ga za rata šteli odvleči tu v čret i vubiti, neznam jesem li onda opće bil živ, ali ih je stric Čvrčko odgovoril jer im je rekel da je taj čovek betežen i ovak bu doma sam umrl, ja sem Hrvat i ostat ću Hrvat, neznam jel za reći ili za ni al kolki su bili v Partije za vreme Jugoslavije sad su na položaju de jesu, kolko takve ima, nažalost, i ti su sad glavni, a Čomi je nula, v Mraclinu i okolice, a ja se ne stidim, ja se osjećam pošten i pravedan, samo mi je za pravdu i poštenje, i zato nikam nemrem dogurati, penzije su slabe i sve, 36 godina staža, a kakvu penziju imam, žalosno….

CyberParikožar: Usporedi jel prije bilo bolje, jel sad bolje, kak je bilo prije kak je sad živeti?

Čomi: Meni je bilo bolje za vreme one vlade, komunizma, ja sem imal više penez i bolje sem živel nego des, nažalost, a svi smo glasali da se rešimo toga, svi do jednoga, svih 100%, i svi smo se nadali da će biti bolje, a kad tam svaku godinu sve teže i teže živeti, plaće su sve menje, penzije nikakve, a cijene idu gore; gorivo, lož ulje, plin, drva, sve, žalosno, al je tak…. ja bi toga još puno vam rekel, al nesmem reći jel bum nastradal, gdo zna ke bi bilo….

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Na koncu red bi bil da se zahvalim Dragi Kosu-popularnom Čomiju jer je udovoljio našoj želji i dugotrajnom insistiranju na intervjuu, znamo da se on puno sekira jer ne voli nepravdu, a voli poštenje i molimo da nam oprosti jer smo mu dali još jednu brigu više, fala mu i na razumijevanju, strpljenju, gostoprimstvu i njegovom dragocjenom vremenu kojega smo mu dio ukrali, znam da je suvišno reći kako bez njegove dobre volje ne bi bilo ovoga intervjua, nadam se da će on bar malo pomoći da Mraclinci ubuduće više cijene sve kaj on radi za selo, koji put bi mogli i pomoći Čomiju, a reći fala nije nikad na odmet… iako on stalno govori: «čim si bolji, tim bolje nastradaš» nadam se da nebu nastradal jer je bil prema nama dobar, na kraju nam je Čomi priznal da neće i nesme baš reći sve ke misli i zna, pa smo dogovorili još jedan intervju k letu, a Čomi se samo fakinski nasmejal i rekel: «ak bum živ»; Čomi, Bog te živi!

P.S.: Špecijalna fala i Matije Čomijovomu, bez njega teško da bi opće dobili intervju, a fala mu i na pomoći u obradi istog; fala i gosponu Benu na dobrim idejama i asistenciji u sastavljanju pitanja, na kraju fala i našim vjernim čitateljima na strpljenju, podršci i na požurivanju intervjua.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Nakon što je Čomi probio led, Cyber Parikožar planira napraviti cijelu seriju intervjua s raznoraznim temama; od prošlosti, sadašnjosti, budućnost Mraclina do mraclinskog športa, kulture, privrede, poljoprivrede, vjerskog života..., u Mraclinu zasigurno ima pregršt zanimljivih ljudi koji bi rado rekli koju pametnu, pozivamo naš cjelokupni čitateljski puk da predloži žrtvu za sljedeći intervju. Predlažite! Komentirajte!


Zvir:
http://www.mraclin.bloger.hr/post/intervju-s-dobrim-duhom-mraclina--comijom/59780.aspx
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: O POLĚ MI(L)O – Lépa naša Turopôlska / kajkavski PO-tisek
« Odgovori #12 : Siječanj 26, 2010, 11:51:06 poslijepodne »


BÂRKA – list župě Sv. Barbara Velika Mlâka – elektroničko izdâjně
br. 48, Studeni, 2003., Leto 5.

Pűt v povest
pišě:     Nikola Maković

48
Tonček Lacković Pinđok, Dragec Števe Cogarovoga, Ivič Cundekovič Sigeta, ....


Slika:
http://www.barka.com.hr/images_povijest/48.jpg



Na zemle ka je bila med tum linijicum i Tončekom Lacković komu su govorili Pinđok je drevenu ižu naredil Dragec Števe Cogarovoga i vujne živel z ženum Katičom, Jože Glagolićevoga čerjum. Imali su dvoje dece: Drageca i Bareka, teri su tu i odrasli. Katič je puno let delala v Nemačke. Priskrbela je tuliko da su si naredili lepu zidanu ižu v Dolcu, na Katičeve zemle v denešne Kramaričeve vulice. Otec Dragec se je zamantral na motorčeku i mlad vmrl. Sin Dragec se oženil z Šteficum, čerju Mijeka Cundekovič kaj mu veliju Pišlek. Imaju sina Karla na teromu još traje prezime Crnič i čer. Živeju skup s mamum Katičom. Na Dragecof grunt pri Kovače se doselil Branko Krojc z Čutarjeva. Gore sem spomenul Tončeka Lacković Pinđoka. S Pinđokovoga grunta su vzamuš otišle: 1. Roža ke se govorilo Drina je otišla k Imbriču Cundekoviču i ima živu čer Jeleka Ilenič, a Janek je vmrla; 2. Jaga ku su zvali Babica, a zela je Pavla Lackovič i žnem imala četiri čeri: Katiča ka je zela Pavca Trumbetaša ke su govorili Kika, Bariča pri Lukše v Korilofcu, Rožicu pri Iviču Vugrinoviču na male Gorice i Janiča ka je zela Mateka Šnajderovoga skem je imala ćer Bareka vdanu za Drageca Plepeliča. Tonček je mene ostal v glave koj veselak i šalivđija, navek nasmejan. Zafrkant bi se reklo i dobričina.

Po ocu Jankiču spada v Šnajderovu zadrugu. Negov otec je bil brat Mikcu Šnajderovomu, Števiču (otec Rokojne zbrega), Đure (oca moje mame stare) i Lacku Šnajderovomu, z iže de je sad vatrogasni dom. Jankič se priženil na grunt k Mare tere su govorili Pinđa. Imali su sina spomenutoga Tončeka i čer Lubicu ka se vdala za Števiča Korilofčan komu su govorili Štefinec ili Papek. Po dogovoru starcof kak je to za onda bilo, naređena je zamena. Tonček je zel Janiča, Papekovu sestru, a Papek je dobil Lubicu. Tonček i Janič su imali dva sine: Števiča i Stanka. Mladost nam se sprepletala do svršetka pučke škole. I Števek i Stanko su bili vrsni nogometaši. Števek je veči del dosadajnega života v Nemačke. Ožejnen z ženum Vikicum ima dve čeri, a ižu je naredil na mestu de je negda bila ižica Jankičove sestre ex časne ku smu zvali tetka Juda. To je vuz Baricu Lackovič Kolaričkinu k tere se priženil Jožek Mirenič z Rakarja. Na tem gruntu žive Števekova čer Vesna z mužom Marijanom i dečecom. Žnemi je i Vikica. Čer Ksenija je naredila ižu v "Otočecu" i tam žive z mužom i dečecom. Stanek se oženil z zagorčicum Verum skum ima dve čeri. Ojnemi neznam puno. Polek Tončeka Pinđinoga je bila zemla Drageca Cujnkovoga Dajdekovoga. Prodal ju je doselencu Milanu Đuđiču, Stojanovomu bratu, za gradilište. O temi neznam puno jerbo vuvo vreme tero opiševam nis knem na blagoslov iže z župnikom zalazil. Vužnega je ižu naredil Jožič Lackovič Beničkin ki se oženil z Barekom, od Joška Arbanasa-Lajiča.

Jožič je sin Bariča Beničke ka je mlada z puno dece ostala dovica. Vu takve, brojne familije, nafčil se teškomu životu. Celi radni vek je bil uzoren majstor v Gredelju i dober nogometaš v Mlačkom "Traktoristu". Z onemi dečki ke sem prije v Barke spomijnal i on je utemelitel nogometa na Mlake. Imaju dva sine ki su potrdili da plod ne opada od stebla dalko. Ivek je prižejnen k jedinice Bareku, čeri jedinice Imbroške Cundekovič Iščevoga Štefe i Jureka Solić z Rašč. Ivek z Barekom ima jedinicu Ninu. Mirek je ožejnen z Nadicum, po roditele Cebin z Buzina, a odrasla je pri tecu Cvetkoviču v Rašču. Imaju dvoje dece. Sina Tomislava ki se oženil i žive v Rašču pri tecu, i lepu čer Martinu ka žive žnemi i ide v visoke škole.

Na zavijutku prama Mičevcu i k Kovačom išlo se na dvorišče Iviča Cundekovič komu su govorili Sigeta. Bil je zvučeni opajnčar i koj v megle mi je da mu je ižica bila vuz denešnu ižu Ratka Kušena, okomito na Zamlačku. S prve strane su bila vrata v radionicu. Kuliko je on opajnčariju delal ja se ne sečam. Sečam ga se koj čuvara v šupe pri O.P.Z. Velika Mlaka i koj vatrenoga potrošača nikotina. Znam da je bil dobričina i v šupe če baš ni trebal, pomagal je Joceku Glagoliču zadružne teliče raniti. Od tu je i umirovlen. Ožejnen z mirnum i kuliko sem mogel spoznati dobrum ženum Dragum, po rodu Zagorčicum. Imali su čeri Danicu i Božicu i sina Vladeka. Danica je završila srednu ekonomsku školu, za onda kad su još dekle i dečki na selu doma ostajali. Mislim da je radni vek prebavila v Zagrebačke mlekare i odonud umirovlena.
      

Vdana za Iveka Rendulič Rokinoga ima sina Kruneka ki je več ožejnen i ima curicu a živeju na vulice zaku se reče Prilaz Zagrebačke ceste. Božica je moja vršnakina 1945. Skup smu išli prve četiri razlede na Mlake a onda smu se odvojili. Ja sem otišel v peti do osmoga razleda na Goricu a ona v Mičevec. Prve razlede je bila odličen dijak a tak je ostala čez celo školajne. Poradi izražene otvorenosti spram ludem na pomoč je bila sakomu do ju je trebal. To je iskazivala kak prema drugemi tak i prama svojemi. Zajdne dane života svoje mame bila je vužnu i povezanu z Bogom ju otpravila na večni počinek. Nažalost i ona je otišla zajnum, samo po svoje vole.
Siguren sem da je pri Bogu našla onu lepotu za terum je čeznula v zajdne vreme v tero je rado dolazila v cirkvu Svete Barbare, k meše. Nu sem prama iskrenomu veruvajnu doživel koj jedinoga doslednoga konvertita vuve tranzicije. I Božičin brat Vladek ki se priženil na Rakarje je nažalost mladi vmrl...


Zvir:
http://www.barka.com.hr/barka48/put%20u%20povijest.htm


Miroslav Krleža
Balade Petrice Kerempuha

TUROPOLSKA REŠTAURACIJA
A. D. 1848

Mi nedamo jezika kaj v Lukavcu i v Mlaki
kak đemant blisiče naša đunđanosna reč,
kaj tverja je neg jesu
i Hapšpurg i Šenprun i Prag i Beč . . .

Mi nedamo jezika kaj v Lukavcu i v Mlaki
kak dijamant blisiče naša biserna reč,
kaj tverja je neg jesu
i Habsburg i Schönbrunn i Prag i Beč . . .


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

Video:Naše selo Mlaka je,   02:43
Velikomlačka himna u izvođenju Miroslava Lackovića Mimija i TS Svibanjska noć
www.youtube.com/watch?v=hgCXcxrU29Q
« Zadnja izmjena: Siječanj 26, 2010, 11:53:04 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: O POLĚ MI(L)O – Lépa naša Turopôlska / kajkavski PO-tisek
« Odgovori #13 : Ožujak 19, 2010, 12:19:13 prijepodne »


cyber parikožar
(cipek parikôžar)

Pari-kožar gasi-požar, (b)ogen


petek, 12. ožujka 2010.

(Sv.) Video zâpisi z 122. redovně izveštajně (bi)skupštině DVD-a Mraclin

1. tâl
122.REDOVNA IZVJEŠTAJNA SKUPŠTINA DVD-a MRACLIN-part.1

2. tâl
122.REDOVNA IZVJEŠTANJA SKUPŠTINA DVD-a MRACLIN -part.2


Ogen gâsi, brata spâsi!


Zvir:
http://mraclin.bloger.hr/post/video-zapisi-s-122redovne-izvjestajne-skupstine-dvda-mraclin/2504661.aspx
Mraclinski blog – cyber parikôžar
Sě nâjfrižešě vesti mraclinske!
http://mraclin.bloger.hr
« Zadnja izmjena: Ožujak 19, 2010, 12:22:07 prijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: O POLĚ MI(L)O – Lépa naša Turopôlska / kajkavski PO-tisek
« Odgovori #14 : Listopad 02, 2010, 01:40:00 prijepodne »

BÂRKA – list župě Sv. Barbara Velika Mlâka – elektroničko izdâjně
br. 49, Prosinac, 2003., Leto 5.

Pűt v povest

pišě:     Nikola Maković

49

K Markice sem ja koj mali zalazil svojum Janicum, jerbo je negva Katek bila vršnakijna i skup su išle na Mlake v školu. Na kraju života Markica je siromak zbog betega ostal bez nog, pa su mu kupili invalidska kolica vukemi se vozil, i više put vuz cestu zaspal.


 
Krpa zemle, od Jureka z Brckovoga ižice do Jožića Beničkinoga pri Kovače, bila je jedna loza Cundekovič tere se, kaj bi ja znal, ni nikak po špotu reklo. Tu su bili Juda i Đuro pl. Cundekovič, ki su osim Iviča, komu se govorilo Sigeta o teromu sem pisal prošli put, imali još i: Imbriča, ki je z Janekom pl. Plepelič z Plesa (sestra Barek je bila žena od Miška Lackovič sina Roka z brega) imal jedinca, Drageca. Dragec je ožejnen z Baričom z Dolenca, čerjum Iviča Trumbetaša komu se reklo Čaruga, i Dore rodom Kunič. Dragec i Barič imaju dva sine, ožejnene. Stareji Čedo je bil ožejnen z dolenčicu Maricum, čerjum Števiča Trumbetaš komu su govorili Pilekof. Marica je bila visoko zeškolana, za zubaricu. 
Zrodila je dvoje lepe dece, i rano, v četrdesetom letu je vmrla. Čedek je do denes ostal dovec i sam skrbi za decu. Zlatko, mlajši Dragecof i Baričof sin se oženil z Jakuševca i ima čer. Ojnem neznam više. Med Imbričom, Dragecovem ocom i druge dve bratof, Juriča komu su govorili Jujeta i Markice je bila, i sad je, vulička. Ta je vulička išla k jedne drevene iže ke se ja malo sečam, a vujne je pod starost živela dovica Juda. Ja sem koj dete vujne bil kad je Juda mrla, znekem od svoje. Te iže više ni. Na kraju vuličke je živel Markica. On je bil ožejnen z Milkum, čerjum Števe komu su govorili Cogar, i Katiča od Korliča Munđera. Markica i Milka su bili skromni ludi i život su preživeli v drevene ižice ka je još i sad.   
Čedo Cundeković, prvi zleva 
Imali su dve čeri ke su po lepote bile prave mamine čeri. Stareja Draga se vdala na Odru k Vučiću, a mlajša Katek v Rašče, k Iveku Koprjnaku komu je Filip s konopel bil stric. Ivek je puno let bil na velikomlačke zadruge blagajnik. Otut je taj vredni i pošteni čovek otišel v mirovinu ku uživa v svem domu, v Rašču. Čini mi se da obadve imaju jedince, a ak ni točno, nek oprostiju.

K Markice sem ja koj mali zalazil svojum Janicum, jerbo je negva Katek bila vršnakijna i skup su išle na Mlake v školu. Na kraju života Markica je siromak zbog betega ostal bez nog, pa su mu kupili invalidska kolica vukemi se vozil, i više put vuz cestu zaspal. To sem videl i žnem sem se znal spominati kad sem išel na zemlu v "Otočec", po ječmen, kukuruzu. Mam do puta je bila iža Markičinoga brata Juriča ili kak mu se reklo Jujeta. Toga se ja čoveka ne sečam, ali sem poznal negvu ženu Lubu rodom z Dolenca, sestra od Pavca, Miška čoveka, Iviča Čaruge, Bariča ka je zela Franceka Malarovoga i Mariča pri Črjnaku z Gorice. Luba je z Jujetum imala sina Miška komu su govorili Čvink, i čer Janeka ka je v zamuš otišla na Malu Mlaku za mesara Juru Cvetkoviča. Zrodila je tri prelepe čeri. Miško se oženil z Marum, Raščankum, skum je imal jedinca Pepeka, ki se z avutom zabušil v drevo negde pri Čutarjevu, i na žalost, na mestu se vubil. Pepek je bil ožejnen z zagorčicum Milenum. Imali su lepu curicu Danijelu. Sad se več i ona oženila, tak da je Pepek živ, bil bi deda.

Komačec vrta je Miško prodal doselencom, Tončeku i Dragice Kušen, ki su po sina Ratka žene Davorke povezani z starum velikomlačkum familijum Imbre Lackoviča Todeka. Osim ove četiri sinof, Juda i Đuro su imali i dve čeri: Janiča ka je život preživela v Amerike z Ivičom Kunič, Pažulevoga Roka bratom, i Rožu ke su govorili Čopica, vdanu na Odru k Bačurinu. Roža je imala sina Drageca koga sem i ja poznal, jerbo sem ojdnega v mesnice na Lomice D. više put kupuval meso i kobase. Dragec je bil dober i pošten mesar, s čem se baš pravi Odrci nemreju poštimati. Sigurno je da je poštejne i obzir spram ludem nasledil po mame, ali i po familije Cundekovič s tere je potekel. Na velikom placu zmed Drageca Cujnkovoga Dajdeka i Črdaka je bila najviše praznina. Tu su bili vrti bratof Lackovič, Pavla i Jureka. Negda su se stareji zagnezdili na gruntu, a mlajši morali otijti. Tak je bilo z Pavlom i Jurekom zbrckova. Na kraju vrta ižicu si je naredil Jurek. Oženil se i okučil z Barbarum, rodom z brojne i siromašne familije Jagnič, z Rašč. Imali su čer Dragicu, starosti moje Janice, tak da sem i knem koj mali višeput zalazil. Negda je to bilo radi igrajna, a negda i radi poslušajna radija koga su oni med prvemi na Mlake imali. Na mestu te ižice sad je velika duplična zidanica, na kat, vuke živeju Dragine čeri ke ima z Mijom Krilčič komu račeju Štefanov. V sečajnu mi je i Dragina stara majka Dora Jagnička ka nas je navek lepo prijela i ak je kaj slatko imala ponudila nam.
 
Jurek je bil fajn stareji od žene Barbare, tak da je več fajn let prešlo kak je on vmrl, a Barbara dovica. Ona je kak i puno našega sveta otišla v Nemačku de još i sad dela, za marke, ke davleju sigurnost nezine čeri i zetu, a osetiju to i nučiči Krilčič, Domovič i Peček. Gledeč s ceste, brate Paviča i Jureka Lackovič kaj jem se veli Zbrckova deli starinski, na pol dreveni, a na pol zidani Črdak. Vujnem je več sekaj bilo.
V mojem detinstvu v dolnem delu drevene polovice je bil dučan. Na katu je stanuval Francek Vučko z ženum Marijum ke se govorilo Micika. Oni su rodom bili Slovenci. V dučan se išlo po industrijsku robu ke je za onda bilo malo. To je bil cukor, volje, ocet cukorvanilija, čikulada i napolitanke Adrija, cigaretlini, žigice, marmelada. Ja i pokojni Jurič Brozovič smu se namerili na nekakvi plesnivi čokoladni desert ki je Francek tržil, komad po dva dinare. Ni nam niš bilo ojdnega, samo nas je tuliko omrsil, da smu doma svojemi peneze krali kaj smu to išli kupuvat.   

Na slike:
- Čedo Cundeković, prvi zleva
- Vladimir Domović i sin Juraj, a nalukavaju se Nana i strina Vera 



Zvir:
http://www.barka.com.hr/barka49/put%20u%20povijest.htm



Miroslav Krleža
Balade Petrice Kerempuha

TUROPOLSKA REŠTAURACIJA
A. D. 1848

Mi nedamo jezika kaj v Lukavcu i v Mlaki
kak đemant blisiče naša đunđanosna reč,
kaj tverja je neg jesu
i Hapšpurg i Šenprun i Prag i Beč . . .

Mi nedamo jezika kaj v Lukavcu i v Mlaki
kak dijamant blisiče naša biserna reč,
kaj tverja je neg jesu
i Habsburg i Schönbrunn i Prag i Beč . . .


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *   

Video:Naše selo Mlaka je,   02:43
Velikomlačka himna u izvođenju Miroslava Lackovića Mimija i TS Svibanjska noć

www.youtube.com/watch?v=hgCXcxrU29Q
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549