Autor Tema: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija  (Posjeta: 138923 )

0 Članova i 3 Gostiju pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #75 : Lipanj 28, 2011, 11:16:41 poslijepodne »

 ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, LIPEN 2011.

NEKAJ ZA ČAS KRATITI

VSI  POTI  VODIJO  NA  JUG…

Kuliko vidimo, vse to je nej bilo dostik nešternim katolikima i političarima kaj bi došli na vuglede i spominek z Papom. Najte me krivo razmeti, ali vsima bi jim bilo hasnilo, a posebno političaraj, jerbo so izbori čistam blizo i čim naša gospa Jaca respiše izbore mam bodo vsi meli cajta za cirkvo, za Božeka, za Majko Božjo i za vse svece šteri bi mogli pomoči kaj biračko telo zabere ruom mene za novoga sabornika.


       On minuli vikend je papa Benedikt bil prinas vu Hrvaškoj. Vse sam vas lejpo pozval kaj ga idemo pozdraviti, ali čuda je bilo onih šteri so ga nej niti vidli, jerbo so ruom to soboto nej meli čas oditi vu Zagreb. A i nešterni političari so si  nikak nej mogli zeti fraj cajta kaj bi tuo soboto došli vu Hrvaško narodno kazališče. Znate kak je, nešterni,  več na leta, imajo, vu soboto, kartanje z pajdašijom, pak je Papa nej tuliko vreden kaj bi se to preskočilo. A bilo je i onih šteri so meli godišnjice mature, a to nej muoči nikak preseliti, jerbo je tua godišnjica bila dogovorjena predi nek se Papa zravnal vu Lejpo Našo. Brzčas je hajdig onih šteri so pozabili gda je Papa Božekov, očem reči, Jezušov naslednik, šteri hoda po Zemli. A vsi znamo gda se Jezuš spominal z vsima: i z trgovcaj, i z carinikaj, i z ribičaj, i z bludnicaj, i z političaraj i na vse zadje je i  Judo zel med apostole makar je znal gda ga bode of izdal i prodal. Kuliko vidimo, vse to je nej bilo dostik nešternim katolikima i političarima kaj bi došli na vuglede i spominek z Papom. Najte me krivo razmeti, ali vsima bi jim bilo hasnilo, a posebno političaraj, jerbo so izbori čistam blizo i čim naša gospa Jaca respiše izbore mam bodo vsi meli cajta za cirkvo, za Božeka, za Majko Božjo i za vse svece šteri bi mogli pomoči kaj biračko telo zabere ruom mene za novoga sabornika. Makar so se nešterni zbrčkavali z Pape dok je bil prinas, ali čim je odišel, neje minul niti celi tjeden, a več je Evropa naglo pregledala i priznali so nam gda smo vredo i gda nas bode, istina Božek, črez dve leti, zela pod svoje i kaj nas navči reda šteroga si sami ne znamo dati. Najte mi sam, prosim vas lejpo, reči gda so tu Papa na zemlji i dragi Božek na nebi, nej meli svoje prste.

       Vsi znamo gda naša čakoska varoš ima dve župe: na severo, očem reči, vu grado je stareša čakoska Župa svetoga Mikloša Biškupa, a na Jugo je čistam mlada Župa svetoga Tončeka Padovanskoga. Verjem gda ste nej jempot čuli kak se ovi gracki, nejvečpot stiha delajo norca z nas na Jugo kak smo mi prek štreke, a kakti vse kaj je prek štreke nebre biti isto tuliko vredno kak i ono kaj je vu grado. Furt jim govorim gda smo jim mi prek štreke isto onak kak i oni nam, ali jiv ga vejč, pak unda vredi jiva istina, jerbo večina ima navek praf. Kaj bi se to zbeglo i kaj bi se te obje župe zravnale je i župa na Jugo izdala svojo monografijo, jerbo je minulo 25 let od dneva gda je čakoskim patrima prvipot palo na pamet kak bi bilo dobro na čakoskomo Jugo zazidati i cirkvo, a nej kaj se sam hiže ziđejo. Mic po mic i cirkva gori stoji, a vtruc so Buzovčari, Pustakovčari, Putjančari, Travničari i Martančari zazidali cirkvo z vekšim turnom nek je na severo. Znate kak je to prinas vu Međimorjo: ak nebremo čuda vekšo, ali za dve šare moremo zdiči više od soseda. No, šalo na strano, kniga je tu pred nami, debela, lepa, lopošnata i vu boji i to sam zato kaj se ne bode pozabilo kak je to počelo, kak se zafremalo, kak se zidalo i kak ve Božek stanuje na čakoskomo Jugo vu svoji hiži. Prosil bi lejpo ove na severo kaj bi si kupili i našo južno monografijo isto onak kak smo mi kupili jivo severno. Tu nej tre pustiti ovoga našega međimorskoga jala kaj dojde do reči.

       I to je nej vse kaj se čakoskoga Juga dotikavle. Desetoga juliuša bode na Jugo Mlada meša, štero bode služil pater Pero Horvat, naše gore list, pak vse skupa pozivlem kaj dojdete, kaj ga pozdravite, podržite i uveličate jegovo fešto. Probajte mi veruvati: pater Pero je to zaslužil.                                                                                 

Vaš Tonček!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             MÂLA ŠÂLA

                                                            More                                                       

Pita mali Ivica oca: - Tata, hoćemo li ovo ljeto ići na more?
Otac odgovara: - Što da ti kažem…, šanse su 40% da hoćemo, a 100% da nećemo!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XV, br. 06, lipen 2011. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Kajkavska večernica KAJ v Zelini 2008. 01.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

«Zvona mega grâda »

Klapa Otok - Zvona moga grada - Festa od Klapa 2009, 03 :38

Klapa Otok - Zvona moga grada - Festa od Klapa 2009
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #76 : Rujan 14, 2011, 11:12:28 poslijepodne »
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, SRPEN 2011.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

PRELAZNI ROK

Nejbolši igrač z čakoskoga Juga, Luka Modrić (čitaj: pater Tonček) prehaja vu prvoligaški klub Trsat iz Reke i to za kapetana ekipe (čitaj; gvardjana).  A nejbolši igrač Krapinsko – zagorske lige, po pisanjo medijov, očem reči, novinarov, Ivica Olić, (čitaj: fra-pater Drago Brglez) prehaja vu drugoligaški klub z čakoskoga juga (čitaj: župa Sv. Tončeka), šteri ima prvoligaške ambicije.
Pater Jožek ide vu Zagreb, ali nej na Kaptol nek vu Kozari Bok. Dobil je beneficiranoga staža tak gda bode moral biti sam 6 let župnik, a posle bode mogel biti gvardjan vu Čakovco, ako ga provincijal nebode nekam drugam poslal.



Kak sam i zadnjipot najavil, naš južni pater Pero Horvatov je odslužil svojo mlado mešo vu cirkvi Svetoga Tončeka na čakoskomo Jugo kak prvi mladomešnik te mlade župe. Naši stari ljudi so rekli: neje važno biti prvi, nejvažneše je dojti predi od drugoga, a pater Pero je to napravil pak mo želemo gda do kraja svojega živleja bode vreden težak vu Božekovom vinogrado. A pater Pero to more, a i to si je zebral, nek mo dragi Božek vu temo pomore.

Nejbolši igrač z čakoskoga Juga, Luka Modrić (čitaj: pater Tonček) prehaja vu prvoligaški klub Trsat iz Reke i to za kapetana ekipe (čitaj; gvardjana). A nejbolši igrač Krapinsko – zagorske lige, po pisanjo medijov, očem reči, novinarov, Ivica Olić, (čitaj: fra-pater Drago Brglez) prehaja vu drugoligaški klub z čakoskoga juga (čitaj: župa Sv. Tončeka), šteri ima prvoligaške ambicije. Imajo vse: igrališče, igrače, slačionice, oružara i šanka, kaj nem rekel gda so se i za trenera pobrigali, ali ga penez nej i zato je došel nejbolši igralec p. Drago, šteroga so mogli dobiti, a kaj so nej morali zajma vu švicarskaj frankaj jemati, pak računajo gda bi žnjim, brzčas, mogli ostvariti te želje. To je još nej vse kaj se ovoletošjega prelaznoga roka, med fratrima, dotikavle. Pater Jožek ide vu Zagreb, ali nej na Kaptol nek vu Kozari Bok. I sam dragi Božek je priznal gda je nej preveč namanđeral ak je odišel z Čakovca vu tej Zagreb – Kozari Bok, ali kaj se more,pak je pater Jožek još navek mladi i mora završiti još nešterne životne škole. Jemo kak patro je nej dostik večernja škola i zato ga je provincijal, pater Željko poslal vu Kozari Bok jerbo je tam škola štera davle nejbolše igrače.  Ak ne verjete meni pitajte čakoskoga i međimorskoga gvardjana, patra Stankija šteri je 12 let bil župnik vu Kozari Boku i to vse zbogradi tega kaj je štel biti gvardjan vu Čakovco. Ve vidite gda so čakoski gvardjani zebrani i gda je nej lefko dojti na to mesto. I zato ve pater Jožek ide u Kozari Bok, ali je on dobil beneficiranoga staža tak gda bode moral biti sam 6 let župnik, a posle bode mogel biti gvardjan vu Čakovco, ako ga provincijal nebode nekam drugam poslal. Pater Stanko je več šest let gvardjan i župnik vu Čakovco. Brzčas je vredo zbavil te obedve sljužbe pak mo je provincijal, pater Željko,dal, onak gešenk, još tri leti kaj bode i dale gazda, očem reči, alfa i omega vu čakoskoj severnoj cirkvi i vu čakoskomo samostano šteri ima dve polovice: ono starešo i vekšo na severo i ono mlajšo i menšo na jugo.

Odišel nam je pater Andrija. Dragi Božek ga je pozval k sebi na račun. Verjem gda je mel hajdig toga dobroga s čim se mogel pofaliti za svojih cirka pedeset let kuliko je bil vu Božekovoj sljužbi. Brzčas mo je to bilo dostik kaj ga je sveti Peter pustil vu Božji vinograd, on na nebi jerbo je z ljubavlju i vjerom delal vu Božekovom vinogrado na zemli. Pater Andrija je kak velečasni bil vse od vikara, prek župnika do gvardjana, a zadja je leta nejveč presedel vu spovedalnici, tak gda moremo reči gda je naš dragi Božek, prek jega, oprostil cele brege grehov, kaj menših, kaj vekših. Ak bodemo pošteno priznali bil je spodoben svetomo Leopoldo Mandićo, bar ova zadja leta. Fala patro Andriji za vse dobro kaj je napravil i za vse navuke štere nam je dal, makar smo ga, vsakipot nej posluhnuli.         


Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             MÂLA ŠÂLA

                                                            Štednja                                                        
Bračanin je došao u posjet prijatelju. Kad je ušao u stan on primijeti:                                                                       Užasno je hladno kod tebe.
-   Oprosti- reče mu prijatelj – nisam znao da dolaziš, pa je stan ugrijan samo za jednu osobu.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.7, srpen 2011. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

«Zvona mega grâda »

Klapa Omiš - Zvona moga grada, 04 :27

Klapa Omiš - Zvona moga grada     

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Završnica Katoličke malonogometne lige Dubrovačke biskupije, 06:45

Završnica Katoličke malonogometne lige Dubrovačke biskupije
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #77 : Listopad 06, 2011, 09:05:25 poslijepodne »

27. nedela črez leto - Mt 21, 33-43
(Smrt sina vinogradarovoga)

33
"Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova.
34
Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod.
35
A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše.
36
I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako."
37
"Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: 'Poštovat će mog sina.'
38
Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!'
39
I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju."
40
"Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?"
41
Kažu mu: "Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme."
42
Kaže im Isus: "Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim!
43
Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!"


Vide(l)o:
27. nedjelja kroz godinu - Mt 21, 33-43, 01:13

27. nedjelja kroz godinu - Mt 21, 33-43


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Božekovo trsje  (2)
(Božji vinograd)



Liturgija 27. nedjelje kroz godinu govori o Božjem vinogradu.
Taj Božji vinograd je Crkva .
Svatko je pozvan u svaki čas da radi u tom vinogradu: da »obrađuje« sebe, da pridonosi rastu zajednice u kojoj živi, da pridonosi boljitku sve Crkve. Svatko treba da svoj život gradi na Isusu Kristu, živom, ugaonom kamenu na kojemu samo počiva čvrstina zgrade duhovnoga života pojedinca i svake zajednice.

 Prispodobom o vinogradarima ubojicama Isus je pokazao kako zna da ga čeka nasilna smrt te najavio da ne kani odustati od svog načina propovijedanja i činjenja Božjih djela. U liku sluga koje gospodar šalje da od vinogradara prime urod te bivaju izmlaćeni, kamenovani ili ubijeni Isus vidi proroke koji su dolazili prije njega.
U sinu kojega gospodar vinograda šalje kao posljednji pokušaj da vinogradare dozove k pameti Isus prikazuje samoga sebe.
On predviđa svoju nasilnu smrt na poodmaklom stupnju svoga mesijanskog djelovanja: kao što vinogradari bacaju van gospodarova sina i ubijaju ga, tako će on biti izbačen izvan gradskih zidina i pogubljen.
Istovremeno prispodoba završava navještajem jednog novog kraljevstva pod vodstvom uskrsnuloga.
Bog će stvoriti novi narod od carinika, grešnika i pogana, poslanje, jednom povjereno kući Izraelovoj, njoj će se oduzeti i dati drugim zakupnicima.
Novi će pak narod stajati pod istim zahtjevima kao i stari: o “plodovima” će ovisiti, to znači o ostvarivanju pravednosti i volje Božje u tom svijetu.


http://www.sveti-juraj.org/


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Božekovo trsje  (3)
(Božji vinograd)



Priča govori o tom što smo mi Bogu, što je on učinio za nas, i što od nas očekuje. Njegov smo vinograd. Njegova radost – budući je vino biblijski simbol radosti. "U dan kada dođe Gospodin, gore će se prelijevati vinom." (Am 9, 13) On koji je sama radost, iz radosti i svoje zaigranosti stvara nas – tako da nam je bit i poslanje biti i širiti radost, obilje i optimizam.

Uočimo: on, vinogradar, zasadi vinograd. Nismo sami sebe zasadili. Nismo svoji, već njegovi. Sve što jesmo i imamo njegov je dar. U nas je mnogo uložio. Ogradio je svoj vinograd, u nj postavio tijesak i kulu. Ogradio nas je od zla. Šalje nam anđele čuvare. I zato nam se nije dogodilo sve što nam se moglo dogoditi. A tijesak, on je tu da grožđe dadne sve najbolje od sebe. Samo ako ga se zgnječi od njega će biti vina. Taj tijesak su kušnje i križevi. Izraz su Božje ljubavi, kako bi smo plodom urodili, vinom radosti. I kulu je stavio. Osmatračnicu… Dao nam je spoznaju, pamet. Sve potrebno za kultivaciju vinograda.

I otputova. Iskazuje nam povjerenje. Nije nam za petama. Možda nam više smeta nego koristi ona izreka: "Božje oko svuda gleda, sakrit mu se ništa ne da." Bog ostavlja prostor našoj kreativnosti. Vinograd možemo obrađivati bilo motikom bilo plugom… Pri tom ćemo i mnoge greške napraviti. No, više od toga, njega zanima urod. Stvorivši nas, i povjerivši nam same sebe i sve darovane darove – on računa na našu odgovornu slobodu. Na nama je da je upotrijebimo ili zloupotrijebimo.

Ali, dakako, sve će doći na vidjelo. Makar živjeli kao da neće jesen, ali ona ipak dođe. Gospodar šalje sluge po urod. Šalje poslanike da mu u njima za velikodušnost uzvratimo velikodušnošću. I strpljiv je. Slugu za slugom šalje, premda ih vinogradari ubijaju. Daje nam šansu za šansom. I čeka ne bi li smo se opametili. Naposljetku, ide na zadnju kartu. Daje zadnju šansu. Daje sve. Svoga Sina Jedinorođenca.

Svratimo pozornost na taj čin. Isus zna kako su prošli proroci prije njega, i zna što ga čeka – ali ide, srlja u propast. On, kako netko reče, ili je lud ili je doista Sin Božji. U ovoj priči, predstavljen kao sin vinogradarev – svojom smrću stvari dovodi do raspleta. Zli vinogradari se odbacuju, vinograd se povjerava novima.

Pohlepne vinogradare možemo usporediti s psom iz Ezopove basne koji prelazeći most vidje svoj odraz u vodi, i pomisli kako je to drugi pas, koji nosi čak i veću kost u ustima nego on. Zaletje se za njom, ali propade u vodu, i ostane bez i jedne.

A poantu čitavog događaja s pričom o dva brata koji su prodavali jaja, i usput igrali. Stariji kaže mlađem kako će mu dati dolar ako pristane da mu razbije tri jaja o glavu. Mlađi, svjestan da će biti bolno, ipak pristane jer novac mu je trebao. Nakon prvog strašno ga zabolje, poslije drugog krikne. Ali ne odustaje. Spreman je i treći udarac primiti. Stariji vidjevši da će izgubiti dolar, htjede sve pretvoriti u šalu. – «Dosta je bilo, vidim da možeš – evo ti ovo treće jaje, pa idemo.» – «Ne, ne samo nastavi – razbij mi ga o glavu! Dogovor, je dogovor – ja želim svoj dolar.»

Možeš koliko hoćeš, ali nećeš dokle hoćeš. Sve dođe na naplatu. Sin vinogradarev je ubijen – izmicanja nema. Tvoj život Bogu pripada. Jesen je. Gospodar vinograda dolazi… Svaka misa je jesen, i prilika da mu dadnemo sve.

p. Luka Rađa, SI

http://www.sveti-juraj.org/
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #78 : Listopad 06, 2011, 09:08:14 poslijepodne »

ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, LISTOPAD 2011.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

VU  BOŽEKOVAJ  GORICAJ


     To sam vam pravzaprav štel reči, vu gorice zahajamo vsaki čas i vsako leto potrošimo toliko cajta kaj nam trsje rodi i kaj od toga vsega imamo pune lagve, a vu cirkvo dojdemo celoga života tuliko kak vu gorice jedno leto i unda bi šteli kaj nas naš dragi Božek prepozna gda na krajo svojega životnoga pota poranjkamo na jegova nebeska vrata. Najte se čuditi ak vas nebode prepoznal, jerbo vas je jako retko videl, a nebre se niti on restrgati.                                                                                  
 
                                                                                                               
     Još navek je vreme berbi, vreme pobiranja onoga kaj nam je dragi Božek dal, onoga kaj je zraslo vu našaj goricaj, na našim trsima. Rečite mi, prosim vas lejpo, kaj je ve na jesen nej lepo videti pune konte, pute, lepoga i zdravoga grozdja, a unda čuti gveždre i preše kak skeščijo, a mošt, onak fini i slatki, teče, teče i puni lagve. A kuliko je muke i znoja trelo vložiti, kuliko cajta potrošiti, kajbi do toga, očem reči, do bratve i mošta došlo. Ve na jesen, na bratvi, se vidi kuliko se što brigal, kuliko je što delal, jerbo tak je i hasnuval. Gorice i trsje je takše, kuliko ti jemo daš tuliko ti ono vrne nazaj. Ne velijo naši stareši zabadav gda gorice nucajo slugo, a nej gazdo.

     Nejpredi sam mel sam zemlo, unda smo orali, tanjurali, vlačili, rigolali… Posle toga smo sadili trse, zakapali stupe, vlekli drote. Unda smo vse dali vu Božekove roke i trsi so pomalem rasli. Črez tri leti več se pomalem vidlo kak sam posla napravil jerbo smo več i nekaj nabrali. I posle vsega toga vsako leto je znova trelo rezati, kopati, vezati, špricati, optrgavati i to vsako leto, ak sam od toga štel meti nekšega hasna, očem reči, ak sam štel kaj mi bodo lagvi puni, kaj bodem mel kaj pokrstiti za Martinje i kaj bodem mel kaj na stol donesti dok mi pajdaši dojdo k hiži. Vse mi to znamo i vse tak delamo, ak nekaj zahuzamo mam se vu lagvima pozna.

     A kak je vu Božekovaj goricaj? Tam vredijo ista pravila ak očemo nekaj hasnuvati. Vsi znamo gda je dragi Božek pomogel našaj roditelaj kaj smo se mi narodili, a unda nas je Božek ostavil vu jivaj rokaj. Dok so nas donesli na krst unda smo dobili i kume šteri so obečali našemo Božeko gda bodo pomagali našaj roditelaj vu odgoju, očem reči, kaj mi deca nebi pozabili gda smo Božekova deca i gda vu cirkvo spadamo. Vse nam to još nekak ide do prve Spovedi i prve Pričesti jerbo smo još mali i bogoboječi i skorom smo vsako nedelo pre meši. Posle toga nam več pomalem počne perje rasti, gruntamo si gda smo več dosti spametni i gda ne moramo ruon vsako nedelo delati stisko vu cirkvi, ali naši roditeli nas, uz nej male muke, natirajo kaj zbavimo i Fermo, a i nas deco to jako vleče, jerbo so tu i fermani kumi šteri nigdar ne dojdejo z praznaj rokaj, tak gda jiv imamo nejrajši, posle krsnih kumi. Vidite, posle ferme je teško nas deco vu cirkvi zadržati, jer se nam vse drugo nudi vsaki den, a vu nedelo se tre dosti rano stati, a to nam je nejteži ak se zna gda smo rano dimo došli z diskača, tak gda je vse predi na redo, a meša, Božek i cirkva so na redo ak se ftegne. Tej veliki odmor traje nejvečpot vse do ženidbe. Dok si najdemo nekšo ozbiljno puco, gda si prstene naheznemo na roke i gda vse ide prema skončajo unda se zmislimo gda bi jako lejpo bilo gda bi se venčali vu cirkvi, a i mladenka tak oče. Vu tem cajto se pak vsi najdemo na kupo: mi mladi, naši i mladenkini roditeli, vsi kumi, tak gda župnik, na vse zadje, zeme nas na pouke i tak mi uspešno zbavimo i venčaje. Kak i navek, Božeka i cirkvo denemo na čekanje tak dugo dok mi ne dobimo svojo deco, a unda pak tej križni pot počne znova. Kuliko vidimo vsi smo mi povremeni, očem reči, sezonski katoliki, dok nam nekaj treba unda župnika najdemo, a gda on nas treba unda to malo teži ide i nejvečpot se ne zidemo.

     To sam vam pravzaprav štel reči, vu gorice zahajamo vsaki čas i vsako leto potrošimo toliko cajta kaj nam trsje rodi i kaj od toga vsega imamo pune lagve, a vu cirkvo dojdemo celoga života tuliko kak vu gorice jedno leto i unda bi šteli kaj nas naš dragi Božek prepozna gda na krajo svojega životnoga pota poranjkamo na jegova nebeska vrata. Najte se čuditi ak vas nebode prepoznal, jerbo vas je jako retko videl, a nebre se niti on restrgati.                                                                                   

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             MÂLA ŠÂLA

                                                            Doručak                                                       
-   Jutros smo braco i ja pojeli cijelu teglu marmelade.
-   Večeras ćemo dobiti ili proljev ili batine.


                                                            Ivica                                                       
Za večerom Ivica moli oca:
-   Tata, posudiš mi auto, večeras?
-   A za što ti služe noge?
-   Za gas i kočnicu!


                                                            U tramvaju                                                       
U tramvaju jedna starija gospođa pokazuje kartu revizoru:
- Ali, molim vas, pa to je dječja karta! – kaže revizor.
-  E pa sad vidite koliko sam dugo čekala tramvaj!
-   
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.10, listopad 2011. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

«Zvona mega grâda »

Stara zvona moga grada - Klapa Brodarica kod Katedrale Sv. Jakova, Šibenik, 03 :17

Stara zvona moga grada - Klapa Brodarica kod Katedrale Sv. Jakova, Šibenik       
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #79 : Listopad 31, 2011, 09:16:28 poslijepodne »

Gradišćanske „Hrvatske novine“
Sub, 29/10/2011 -

Crikva i vjera

Do konca svita

To je ta velika srića vjernika, da ne more biti nikad napušćen, sām, jer Bog je uvijek s nami. Kako bi to izgledalo, Bog je s manom a ja se bojim.
To je velika prednost vjernika, da vjernik nikad nije sam i uvijek ima za sobom Boga, ki se skrbi za ptice nebeske i lilije na polju. Kakova očinska briga za človika. Čemu onda briga, kad Bog toliko brige nosi za me! A ta moja briga, strah ionako ne donese ništa. Glavu si lamljem, a Bogu je sve jasno i virostuje nad manom, kao majka nad svojim ditetom



Piše Joško Preč


Kad se je Jezuš oprašćao od svojih apoštolov, rekao im je: „Dana mi je sva oblast na nebu i na zemlji! I nut ja sam s vami sve dane, ča do konca svita!“
/Mt.28, 18-20./


Nigdor ovakovoga teštamenta nije dao svojim kao Jezuš, on će ostati s nami ča do konca svita. Nijedan od umrlih ovoga o sebi nije rekao, samo on. Samo on je mogao reći: Mir s vami, ne bojte se! Kako bi mogao reći, da se ne bojimo, ako ne bi bio s nami? Otišao je i još je s nami, jer med nebom i zemljom nima granice. On je ovde na jedan nebeski način, pod oblikom preobraženoga tijela. Strahujemo ča će biti s našom dicom, ča čeka na nje. Ča čeka na nje? Bog čeka na nje, ki je s njimi do konca svita. Zato pravovjernik ne more bit pesimist. Bog je s nami, bit će i s našom dicom i unuki i sa svimi pokoljeni, ka još na svit dojdu.

To je ta velika srića vjernika, da ne more biti nikad napušćen, sām, jer Bog je uvijek s nami. Kako bi to izgledalo, Bog je s manom a ja se bojim.

To je velika prednost vjernika, da vjernik nikad nije sam i uvijek ima za sobom Boga, ki se skrbi za ptice nebeske i lilije na polju. Kakova očinska briga za človika. Čemu onda briga, kad Bog toliko brige nosi za me! A ta moja briga, strah ionako ne donese ništa. Glavu si lamljem, a Bogu je sve jasno i virostuje nad manom, kao majka nad svojim ditetom.

Onako bezbrižno sve položiti u Božje ruke. Pozivati Boga, kako je to malo ditešce pozivalo svoju majku. Htilo se je zbuditi, nekako nemirno je spavalo i kad se je htilo zbuditi, spustiti je htilo samo ovu jednu rič: majka! Da dite, ovo sam! Dosta je bilo ditetu, da je majka uza nje, i spavalo je dalje. Tako i mi, ako zdahnemo. Bog! Dosta je, moremo mirno spavati i preporučiti Bogu svu svoju budućnost i sve drugo.

Jezuš se je stalno zručao Bogu-Ocu. Na križu je pak ovako zdahnuo: Oče u tvoje ruke predajem duh moj. Sve je u Božji ruka. U Božji ruka smo, Bog nas na ruka nosi, ča bi još već. Zato budite bez brige, jer on, Bog nosi brigu za nas komu je dana sva oblast na nebu i na zemlji.

Čemu strah od budućnosti? Ča se Jezuševo obećanje nije spunilo do dana danas? Ča nije stao Bog uza one, ki su ga za pomoć prosili? Ne pozdravljamo ovako našu nebesku Majku: Još nikad nije bilo čuti, da bi ti bila koga zapustila, ki te je na pomoć zvao? Koliki svidoču da im je Bog upravo u najvećoj bezizglednoj nevolji pomogao. Ča ne svidoči i naš hrvatski narod, da mu je bio Bog i Marija najveća pomoć u sudbonosni dani tokom njegove povijesti? Vjerujemo, da Bog i Marija i danas stoji uz one narode, ke su potlačili, kako je potlačen i danas hrvatski narod.
 

Gdo ima vjeru nima straha, jer s kim je Bog, ta ne more strahovati, jer Bog je ki je, a sve drugo postoji nek zato, jer je od Boga stvoreno. Zato ov članak, da budemo mirno i u ufanju u Boga živili, jer kako je zakriknuo sv. Štefan kralj, kad ga je htio poganski plaćenik umoriti: Ako je Bog s manom, gdo je protiv mene? I krvnik je pobignuo.

Ako je Bog s nami, onda krvnik pobigne od nas, dosta je samo izreći njegovo ime, Bog, kako je htila ta majka reći samo ovo svojemu ditetu. „Dite, ovde sam“ — i dite je mirno spavalo.

Gdo Boga ima, mirno spava, jer virostuje nad njim Bog sām.


http://hrvatskenovine.at/clanak/29-10-2011/do-konca-svita-pise-josko-prec
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #80 : Listopad 31, 2011, 09:24:31 poslijepodne »
Glasnik Samobora i Svete Nedelje, 28. 10. 2011.

Zvjezdan Linić - DUHOVNI STUPAC
 

Pred nama su dušni dani

Zaboravljeni hvala!

Često moramo priznati da u životu ne znamo i nećemo nikada stići istinski za sve zahvaliti. Jedni drugima ostajemo dužnici. Škrti smo katkada i za običnu riječ "hvala", a isto tako i za geste zahvalnosti i ljubavi. Zbog toga su naši ljudski odnosi često opterećeni nekom nedorečenošću. Htjeli bismo sve to nadoknaditi u susretu sa spomenom, godišnjicom smrti, grobom ili drugim mjestom vezanim uz naše pokojnike. Kao da nam se daje nova šansa: nadoknaditi izgubljeno.



Većina će ljudi narednih dana početkom studenoga pohoditi grobove svojih dragih preminulih roditelja, braće, sestara, bračnih drugova, djece, rodbine, prijatelja i drugih poznatih i manje poznatih pokojnika. Međutim, kalendarski se 1. studenoga posvećuje blagdanu Svih svetih, a 2. studenoga je dan nazvan Dušnim danom ili danom kada na osobit način mislimo i molimo za svoje pokojnike. Ne smeta da gotovo većina ljudi svoj spomen na pokojnike vežu i uz taj prethodni blagdan.

Sjećamo se tih dana naših pokojnika. To su dani kada mislimo na sve one koji su već prešli granicu smrti. Na neki način oni već u potpunosti pripadaju duhovnom svijetu, jer su prešli preko granice vremena i prostora. Mi kao da ih želimo zadržati, osjetiti. Zato idemo na njihov grob podsvjesno misleći da su tu nekako prisutniji i bliži nego na nekom drugom mjestu.

Dolazimo na grob ili kod kuće palimo svijeću pred slikom nekog nama dragog pokojnika. Oni koji znaju moliti izreknu tada svoju molitvu. Najčešća je molitva za pokojne ona kojom za njih tražimo vječni pokoj, mir i vječnu svjetlost u gledanju lica Božjega. Činimo to rado, osobito ako nam je pokojnik bio blizak i drag. To nam je prigoda da na taj način izreknemo još jednom svoju zahvalnost onima kojima mnogo dugujemo. Često moramo priznati da u životu ne znamo i nećemo nikada stići istinski za sve zahvaliti. Jedni drugima ostajemo dužnici. Škrti smo katkada i za običnu riječ "hvala", a isto tako i za geste zahvalnosti i ljubavi. Zbog toga su naši ljudski odnosi često opterećeni nekom nedorečenošću. Htjeli bismo sve to nadoknaditi u susretu sa spomenom, godišnjicom smrti, grobom ili drugim mjestom vezanim uz naše pokojnike. Kao da nam se daje nova šansa: nadoknaditi izgubljeno. Vjerujemo da je to moguće samo u dimenziji vjere, u istini vjere kojom prihvaćamo činjenicu da su naši pokojnici živi u onome koji je za nas svojim uskrsnućem pobijedio smrt, tj. u Gospodinu Isusu Kristu. U Isusu može naše pokojnike i sada doseći naša zahvalnost i ljubav.

Ne znamo kako nas čuju, ali vjerujemo da nas čuju; ne možemo osjetiti njihov pogled, ali vjerujemo da oni sada više znaju i dublje vide nego za zemaljskog života. Sve je tako čudno, a ipak osjećamo da se nalazimo pred tajnom, a ne pred ništavilom. Izmiče nam toliko toga u našem shvaćanju i iskustvu života i smrti, a ne možemo se oteti dojmu da je stvarnost dublja od onoga što mi znamo. To je stvarnost Duha, prvenstveno Duha Božjega, a potom i našeg duha u zajedništvu s Bogom. Zato su ovo dušni dani, tj. prigoda za dragocjeni spomen hranjen uvjerenjem da ono istinsko, duhovno, ono jedinstveno i osobno što čovjeka čini čovjekom, ne može prestati živjeti.


http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=108
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #81 : Studeni 22, 2011, 09:54:19 poslijepodne »

Gradišćanske „Hrvatske novine“
Ned, 13/11/2011

Crikva i vjera

Oštra opomena Jezuševa

Ne on živi, ki u demokraciji živi, nego on, ki živi u Božjoj blizini. A rob je svaki i u demokraciji, ki u grihu živi. Slobodan je bio pater Kolbe, kasniji  poljski svetac i u koncentracionom logoru. Stražar nije mogao podnositi njegov pogled i rekao mu: Zač me tako gledaš? Komu nije duša čista, ne more podnositi ljude čistoga srca. Zli ljudi bižu od dobrih, ili je proganjaju.

Piše Joško Preč


Ako te dakle tvoja ruka ili tvoja noga na grih pelja, odsići ju i hiti od sebe, bolje ti je kljastomu i šantavomu nutar pojti u život, nego da te s dvimi rukami ili nogami hitu u oganj vječni. /Mt,18.8./

Pozvani smo na svetost, a ne da grišimo. Bog je bezkrajno milosrdan, oprostljiv, ali ako se človik odalji od Boga tako daleko, da već ne prosi oprošćenje, ne kaje se za grihe, zgubljen je na vijeke. To je gršnik, ki se je ukorenio u grihu. Po nimšku: Ein verstockter hartgesottener Sünder. Po ugrsku: megátalkodott. Ovakov grišnik blokira Boga, zatvori se u svoje grihe, hiti ključ svoje hiže u morje i ne dā Bogu, da mu se približi. To je vječna smrt. Ovakov človik je savez sklopio sa Zalim, protiv Boga.

Toliko rado govorim i pišem o prevelikoj Božjoj milosrdnosti, ali ovde i prevelika Božja milosrdnost ništa ne pomaže. Ovakov človik se je odlučio za vraga i vrata pred Bogom zatvorio na vijeke. To je pakao.

Ali sve je moglo početi još malimi grihi, onda sa sve većimi i većimi, a na koncu se je zakorenuo u grih i tako projde iz ovoga svita. A Bog nas sve poziva na obraćenje i pokoru, ali ki ovomu pozivu ne veli, zgubljen je na vijeke.

Jezuš na križu je za sve grihe svega svita dao zadovoljšćinu, ke je človik od početka počinio i počiniti će do konca svita. Jezuš je potpor, oduzeo moć satana, i satan nek toliko moći ima u svitu, koliko mu je ljudi daju. Ovako ukorenjen grišnik ne otpre vrata Bogu, nego satanu. Mislim, da ima i danas u Torinu (Italija) ljudi, ki se zajedno vragu klanjaju i ga zazivaju, pozivaju. To su — da zbog boljega razumivanja velim, maše vragu na diku. I kako ćedu se ikada ovakovi ljudi Bogu povrnut? Vrag je njev bog.

Bez pokore nigdor ne more dojti u nebo. Desni razbojnik je prosio za oprošćenje, da ga Jezuš zame gori tamo, odakle je došao u nebo, ali livi ne.

Ako se znamo tako čuvati bolesti, a kako se ne bi čuvali griha, ki nam more biti vječna propast. Zato sve, nek ne grišiti i ljubiti Boga i bližnjega, kao samoga sebe. To je put prema vrimenitom i prema vječnomu blaženstvu.

Bog hoće, da se svi spasimo, ali ako se gdo ne hoće spasiti, zgubljen je na vijeke. Idol mu nije Bog, nego zali, kao tim u Torinu, ki se vragu klanjaju.

Ne boj poručati jedan drugomu, nego boj poručiti grihu i svega čuvati svom moću i svom pameću. Srićan je človik, ki je na putu prema Bogu, jur ovde na zemlji je srićan. Mir, radost, veselje nosi u srcu, tako i sve ljude, jer Bog nas sve ljude ljubi, tako je moramo i mi.

Dajmo Bogu hvalu, da je Bog ljubav, da nas je zbog ljubavi i za ljubav stvorio, a ne zbog griha. Svi smo pozvani u nebo, a ne u pakao. Spašeni smo. Jezuš je sve naše grihe, grihe onih, ki su se pokajali, ili ćedu se pokajati, sobom zeo na križ. On se je goristao, a grihi pokornikov su ostali mrtvi na križu, pokorniki očišćeni.

Ne on živi, ki u demokraciji živi, nego on, ki živi u Božjoj blizini. A rob je svaki i u demokraciji, ki u grihu živi. Slobodan je bio pater Kolbe, kasniji  poljski svetac i u koncentracionom logoru. Stražar nije mogao podnositi njegov pogled i rekao mu: Zač me tako gledaš? Komu nije duša čista, ne more podnositi ljude čistoga srca. Zli ljudi bižu od dobrih, ili je proganjaju.

Projti k Bogu i odložit sve svoje grihe i oblići se u milost Božju i širiti ćemo oko sebe Božju miloduhu, a grišnik širi oko sebe vonjbu.

A kao završnicu ovomu članku pišem: Nigdor nima pravo, da nekoga šalje, ili misli da je u paklu, jer to nigdor ne zna, samo Bog. Ne smimo zlo govoriti o drugom, jer najveće zlo bi bilo, da velimo o nekom človiku, da je u paklu. To bi bilo najveće ugovaranje, i najveća krivica protiv jednoga človika.


http://hrvatskenovine.at/clanak/13-11-2011/ostra-opomena-jezuseva-pise-josko-prec
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #82 : Studeni 22, 2011, 09:55:09 poslijepodne »

Glasnik Samobora i Svete Nedelje, 11. 11. 2011.

Zvjezdan Linić - DUHOVNI STUPAC
 

Tajna božanskog bića

Bog mi je Otac!

Mogli bismo tako nabrajati dugačke litanije svega onog ograničenog i slabog što otkrivamo u vlastitom životu i to prenijeti na takav niječan način na Boga. To je sve tako malo, a naše su potrebe i čežnje za Bogom neizrecivo velike. Upravo zbog naše ograničenosti imamo u sebi čežnju za neograničenim. Zbog svoje nesposobnosti da čisto i nesebično ljubimo, imamo čežnju za bićem koje savršeno ljubi. Trebamo Boga kao biće koje nikada neće zatajiti u ljubavi.



Čovjek se trudi upoznati Boga. Oduvijek u ljudskoj naravi postoji težnja za sigurnošću da postoji najviše biće i težnja za upoznavanjem toga bića. Gotovo da bismo ga kao ljudi željeli dohvatiti, dodirnuti. Htjeli bismo o njemu imati iskustvo kakvo imamo u redovitom našem ljudskom komuniciranju. Često pomišljamo da bi nam takvo iskustvo pomoglo da dublje povjerujemo, da iskreno prihvatimo tajnu najvišeg bića.

U isto vrijeme moramo priznati svoju ograničenost na tom području. Uza sve sposobnosti koje čovjek ima iznad drugih stvorenja, uza sva dostignuća na planu znanosti i tehnike, uz duhovne plodove srca i uma, osjećamo se ipak neizrecivo malenima pred tajnom transcendentnog, pred tajnom božanskog bića. Ljudi svih generacija pokušavali su svjetlom svoga razuma proniknuti u Boga i trudili su se doseći barem neke sigurnosti i istine u tom pogledu. Odatle napori filozofa, odatle pokušaji čovjeka vjernika da svojim umom dopru do Boga i barem do one najosnovnije činjenice da on postoji. Baština takvih napora ljudskog uma kroz povijest čovječanstva je određena sigurnost da mora postojati takvo najviše, najsavršenije biće koje nazivamo Bogom, da je to biće bez početka, jer nosi u sebi tajnu postojanja, i da je bez svršetka, da je vječno i slobodno od svega što na ovoj zemlji otkrivamo kao nesavršeno. Međutim, mi u svojem ljudskom iskustvu nemamo jasnu spoznaju pojma vječnosti, nestvorenosti i savršenosti. Zato su nam već stari mislioci i duhovni učitelji u tom pogledu darovali ponizno priznanje da više znamo o tome što Bog nije nego što Bog jest, jer to lakše prihvaćamo prema vlastitim ograničenostima kojih u Bogu nema. Bog nije površan kao mi; nije ljubomoran, nije ograničen. Bog nije promjenjiv u svojim postupcima i ne reagira naglo i emocionalno kako se to nama često događa. Bog nije podložan trenucima bijesa i ne djeluje iz osjećaja mržnje. Bog nije pristran i nije ograničen u svojim spoznajama. Bog nije rastresen u svojim mislima i ne sudi površno.

Mogli bismo tako nabrajati dugačke litanije svega onog ograničenog i slabog što otkrivamo u vlastitom životu i to prenijeti na takav niječan način na Boga. To je sve tako malo, a naše su potrebe i čežnje za Bogom neizrecivo velike. Upravo zbog naše ograničenosti imamo u sebi čežnju za neograničenim. Zbog svoje nesposobnosti da čisto i nesebično ljubimo, imamo čežnju za bićem koje savršeno ljubi. Trebamo Boga kao biće koje nikada neće zatajiti u ljubavi.

Bog je pošao nama u susret. Mi to zovemo objavom. Bog je o sebi i iz sebe i svoje vječnosti progovorio čovjeku u vremenu. Rekao nam je neke spoznaje koje su nam bitne. Ono što nas najviše dira, što ne bismo sami nikad spoznali i što nas puni sigurnošću i mirom je istina o Bogu koji nas neizrecivo ljubi i zato nam se objavio u slici dobrog Oca. Prva istina vjere koju recitiramo je upravo ta: "Vjerujem u Boga Oca"! Vjerujem da mi je Bog Otac; vjerujem da je taj nedohvatljivi, vječni, savršeni Bog meni neizrecivo blizu, jer me kao Otac uvijek ljubi. To je objavljeno kod Isusova krštenja u Jordanu, a nama darovano po Isusu u sakramentu krsta, jer se nad Isusom čula jasna riječ s neba: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni; u njemu mi sva milina"! Po Isusu i u Isusu mi smo posinovljena djeca Božja. To će nam pomoći i u tome da hrabrije i s vjerom prihvaćamo ljude oko sebe kao svoju braću i sestre. To što se nama ljudima koji put čini nemoguće, Bogu je moguće: da se ljudi međusobno uzljube. Zato vjerujemo u Boga, Oca svemogućega!


http://www.samoborskiglasnik.net/kolumne.asp?tip=108
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #83 : Studeni 22, 2011, 09:56:20 poslijepodne »

                                                                                                                     
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup, STUDENI 2011.

 NEKAJ ZA ČAS KRATITI

Pazite, komo bodete glase dali!!!


     Za tri tjedne, na godovno svete Barike, bodemo išli glase davat. Zbiramo nove sabornike, očem reči, moremo nazaj zbrati i stare ak so bili vredo. Najte me pitati komo nek svojega glasa date, ali bi vas prosil kajbi došli i glasa dali onomo šteroga poznate i znate kuliko vredi. Zna se, z šterom se rokom križate i zato se predi prekrižite i dragi Božek bode vam pomogel kaj ne bodete zglajzali i potepli svojega glasa. Ak smo do ve, nejvečpot, zahuzali, unda je ve zadja vura kaj to popravimo.        

     Nam južnaj farnikaj prek Temze, očem reči, prek štreke i Trnave, Međugorje je bilo prvo vekše hodočašče z novim župnikom pater Dragijom. Rekel sam, prvo vekše jerbo ona menša vu Ludbreg i na Trsat ne računam. Ipak je Međugorje vu drugoj državi, pak je to unda međunarodno hodočašče, makar ne znamo točno vu šteroj, jer mi velimo gda je vu Bosni, a naša brača Hrvati (a i naš konzul, Veljac Pleša) velijo gda je vu  Hercegovini. Kak bilo gda bilo morali smo se pelati hajdig dugo, a i prek meje smo nej mogli brez pasoši. Ak se bomo spominali po istini, unda je to bilo prvo Južno hodočašče na štero so vozili autobusi i šoferi z Hrvaške, kaj nam rekel iz Zagorci. Oni so pobedili na natječajo, tak gda se još jempot dokazalo to gda smo si mi z Hrvatima zdobra još odnegda, kaj nam rekel od stoletja sedmog.

     Došli smo rano vjutro i to predi nek smo planerali, tak gda je Marijica bila još malo pospana pak smo jo nej dugo bantuvali nek smo se včasi zravnali na Križevac, kak je to i pater Drago splaneral. Neje ruom bilo vredo kaj je toga našega plana del na Internet jerbo so ga vsi prepisali, pak so napravili pravo stisko več pod bregom tak gda smo se jedva dosmickali do prve postaje. Križni pot je kesnil jerbo je nekam zginul Poncije Pilat, a vsi znamo gda brez Pilata ga nega križnoga pota. Stisko smo malo rezrinuli i počeli smo z molitvom i vse nam je dobro išlo do pete postaje. Tu se nekam zgubil Simon Cirenac (nešterni so pripovedali gda ga je vrezalo) i počeli smo med sobom iskati drugoga šteri bi pomogel Jezušo nesti križa. Siguren sam kak si mislite gda smo ga fletno našli, moram vam priznati gda sam si i ja isto tak mislil, ali to je bilo kak gda iščemo iglo vu plasto sena. Najme kaj, vsi so moški vu zemljo gledali i nekaj morgali sebi vu brado kak gda molijo, a oni šteri so meli molitvene knigice so se tak trdo za jiv držali kaj je i voda čvapkala. No, gablec je fletno minul i Simon Cirenac se vrnul i zavzel je svoje mesto na šteromo dela več duže od dve jezere let. Pomalem smo doplazili do vrha z molitvom i pesmom, a tam nas je dočakalo lejpo vreme makar nam je Božek obečuval dežđa več vu Čakovco, ali vse je bilo vredo tak dugo dok smo nej išli dimo jerbo nas je vu Dalmaciji dočakala bura štera je puhala črez nered. A kaj se more, mora se i bura negda respuhati kaj se nebi preveč zalenila. Došli smo dimo malo raneše nek smo planerali, najme kaj, vu plano je bilo gda bodemo došli kesno navečer, a mi smo došli rano vjutro.

     Za tri tjedne, na godovno svete Barike, bodemo išli glase davat. Zbiramo nove sabornike, očem reči, moremo nazaj zbrati i stare ak so bili vredo. Najte me pitati komo nek svojega glasa date, ali bi vas prosil kajbi došli i glasa dali onomo šteroga poznate i znate kuliko vredi. Zna se, z šterom se rokom križate i zato se predi prekrižite i dragi Božek bode vam pomogel kaj ne bodete zglajzali i potepli svojega glasa. Ak smo do ve, nejvečpot, zahuzali, unda je ve zadja vura kaj to popravimo.       

Vaš Tonček

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

                                                             MÂLA ŠÂLA

                                                            Zimska oprema                                                       

Prometni policajac zaustavlja vozača:
-   Dobar dan. Recite mi što imate od zimske opreme?
-   Duge gače! – odgovori Tonček.


                                                            Hitna                                                       

Štef se razbolio i „Hitna“ ga je morala prebaciti u bolnicu. Na njegovo iznenađenje sutra ga u bolnici posjeti njegov strogi šef.
- Znate, Štef, posumnjao sam da opet simulirate i morao sam provjeriti je li bolovanje lažno ili ne? Baš mi je drago da ste doista bolesni!

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

 Zvir:
ZVONA, Mesečni list čakovečke žup,
Leto XVI, br.11, studeni 2011. l.
Nakladnik: ŽUPA SV. NIKOLE BISKUPA, ČAKOVEC,
http://www.ofm.hr/zupa_cakovec/ , http://www.ofm.hr/zupa_cakovec_jug/
Naklada 750 primerkov


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kajkavski v cirkvam
Velečâsni Ivan Hrâstovičov, župnik v Loboru v Hrvackomu zâgorju, sě z svemi meštani spomina kajkavski i, ke jě posebno vâžno, na mešami propovéda na kajkavskomu jeziku.
http://www.zagorje.com/articles/2340/show.aspx

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KAJKAVSKA VEČERNICA I MEŠA
a) pdf oblik (zvirni oblik, z ilustrâcijam):
http://www.esnips.com/r/hmfl/doc/e5f32fb6-9f50-4fc3-8c7b-4629d332d4a2/KAJKAVSKA_VECERNICA_I_MESA
b) editérajuči oblik (ně baš lépo posložen, bez ilustrâcij)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg4294/#msg4294

c) Video:
Kajkavska večernica z mešum: KAJ v Zeline 2008. i 2009.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/p-oltar-portal-nas-svagdasni-pobozni-i-vragolasti-bogoslavija/msg21820/#msg21820

Na priliku z leta 2008. (1/5):
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=rImSspAN8xk

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

«Zvona mega grâda »

Klapa Berulia - Zvona moga grada, 05:03

Klapa Berulia - Zvona moga grada
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #84 : Studeni 26, 2011, 10:33:30 poslijepodne »

Došašće

Došašće je četiri tjedna prije Božića. Tada se svake nedjelje pali po jedna adventska svijeća. Svećenik u crkvi nosi ljubičastu misnicu. Počinju zornice,zatim počinju velike ispovjedi za Božić. Došašće govori kako Bog Otac daruje svoga sina. tj. djetešce Isusa u jaslicama za nas ljude. To je najveća ljubav koju je Bog dao za čovjeka. Zato kažemo da je čovjek ljubljeno dijete. Možemo se darivati u malim stvarima. Došašće je vrijeme darivanja i pomoći, dobrih djela, pomirenja i ljubavi. Došašće je vrijeme odricanja i molitve. U to vrijeme trudimo se biti što bolji, iskreniji.

Magdalena Krajinović

http://public.carnet.hr/~joanicic/moj_blog/?p=170


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Početak došašća, 02:17
Sveto pismo / Evanđelje po Luki / Odlomak Lk 21, 25-28, 34-36

Budite budni i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega - poručuje Krist na Prvu nedjelju došašća...
Više na www.kriz-zivota.com


Početak došašća
« Zadnja izmjena: Studeni 26, 2011, 10:47:26 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #85 : Studeni 26, 2011, 10:35:02 poslijepodne »
Miroslav Krleža, Balade Petrice Kerempuha

STRIC-VUJC

Stric-vujc, stric-vujc.
Idu babe sa zornice,
veter ščiple nos i lice,
muž bu dobil zanoftice,
zakaj nema rukavice?

Nastavek:
Citat:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg27154/#msg27154

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zornice

Došašče, nekak nas vrača h cajte prie pune ljiet. Bilji su unda cajti gda se reklje:
“Sveta Kata snieg za vrata„ pak je vrieme gda se išlje na prvu zornicu snegek pokril naše kraje. Išlje se rane h jutre po sniežne tiri, a škornji su pri hodenju cviljilji. Ljudi su reklji da popievaju med sobu:
„Stric, vujec, stric, vujece“!

Došašče je od vajkada bil cajt pripravljanja za najveseljieši svetek med našemi ljudmi. Bil je te cajt gda se se rihtalje za svetkuvanje rođenja maluga Isuseka.

Nastavek:
Citat:
Nevenka Gregurić: Za dušu, za spomenek
Došašče
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg39592/#msg39592 

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Duhovne pjesme - Zdravo Marijo sjajna zornice, zbor mladih Sveti Bartol – Hrastovica, 02:19

Duhovne pjesme - Zdravo Marijo sjajna zornice, zbor mladih Sveti Bartol - Hrastovica
« Zadnja izmjena: Studeni 26, 2011, 10:37:40 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #86 : Studeni 26, 2011, 10:41:14 poslijepodne »

Milan Maksimilijan Herceg:

ZORNICA

„Zornica je v jutro – su nam rekli,
ote, počinite si male!“
I se kaj hoditi je moglo,
za prvih se je kokotov stale.

I saki je del pota prtil;
ja male, male Joža, pa Draš…
…i pre cirkve sme bili za vuru,
a pota su kratili spomenek i Očenaš!

Nastavek:
Citat:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/pro(iliti)za-kajkavsku-p(r)oeziju/msg39593/#msg39593

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Zornice

Počele su po našem kalendaru zornice, fejst rane meše. Denešnja deca i mladi nemreju znati i imeti h svoja srca takvu radost kak negda ljudi i deca gda su išlji k zornica. Nie se bilje teške rane h jutre zbuditi i obliči h mrzla komora čez čieve obločece nie bilje nič videti. Po nji je mraz i zima našarale takve slikarije kaj ni jeden umetnik nemre napraviti. Toplje obljiečeni i z par surki na sebe, noge zamotane h nuče, išlje se od doma k zornice kak god da je cirkva bila deljejke. Starši su navieke išlji napre i delalji tiri. Nekteri su i h ruka neslji karabiterice kaj bi posvitljile po putecu če nie bila mesečina. Išlje se prema cirkve z sakuga breščeka i jarka, a brbotanje, moljitva ilji pesma stišavala se gda se došle bljiže cirkve. Kak da denes poviem svoje hnuke, a da bi me razmela, kak su mi palci na noga bilji mrzli i ozeblji, alji da sem senek rada išla na zornicu? Kak da razme kak mi je bilje ljiepe iti za babami i mužmi teri su imelji kožnate naboksane škornje, a oni su pri sakomu koraku zaškripalji. Škripanje škornji po sniegu davne je pozabljena mužika, alji još navike igra h moja vuha. A h cirkve tiskanje i gužva tera nas je se griela. Nišče nie z nosem frkal gda mu je nosnice dražila duha po štalje, kočaku ilji košte. H stiske jeden prema drugem grelji su se ljudi za miešne vrieme i tak zgreti poklje meše krenulji prema domu.

Nastavek:
Citat:
Nevenka Gregurić: Za dušu, za spomenek
Cajti Došašča
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hr-kaj-ne-lepa-nasa-kajkavska-tiskajne/msg39581/#msg39581 


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Vide(l)o:
Zornica / Balley run, 03:54
Božični koncert 2002, Velika Gorica

Josip Lukenda – gitara, Hrvoje Cajner – gitara, Darko Kanjuh – gitara, Goran Kovačić – klavijature, Mihaela Cajner – flauta, Filip Bundalo - blokflauta

Ovo smo izveli na Božićnom koncertu 2002 Sami smo složili aranžman, uzeli instrumentalni dio od "Zbudi me zornica" Čede Antolića i ubacili bridge "Balley run" od fourplaya i dobili ovo :)

Zornica / Balley run
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #87 : Prosinac 26, 2011, 12:50:12 prijepodne »

MEHKI SNEŽEK

Francuska

Mehki snežek z angelčeki
kak da popeva tih i fin ...
i zvoniju vsi daleki
vrhi zasneženih planin:

Gloria in excelsis Deo!

A za koga, vi angeli,
tak slatko nam popevate,
i zbog koga svet naš celi
s tu svetlostju zalevate?

Gloria in excelsis Deo!

Čujte kaj je, o pastiri,
Jezuš se rodil, Božji sin!
Nebo poziv ljudem širi,
k njemu vas zove iz visin!

Gloria in excelsis Deo!

Vlezli smo vu štalu sami,
Božje nam Dete smeje se
kak da spi na prsih mami:
srce na srcu greje se!

Gloria in excelsis Deo!

http://www.zupa-svkriz.hr/pjesme/html/mehki_snezek.htm


ZBOR MLADIH - Mehki snežek, 02:26
Božićni koncert
Velika Mlaka,
28.prosinac 2010

Tradicionalna francuska (Les anges dans nos campagnes)
prepjevao: M. Škvorc, obradio: A. Klobučar
ZBOR MLADIH - Mehki snežek
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #88 : Prosinac 30, 2011, 11:06:26 poslijepodne »

Gradišćanske „Hrvatske novine“
Pet, 16/12/2011

Životni stil

Ste znali?
Zbog čega su se slama i panji na Badnjak nosili u stane?


Hrvatski Badnjak se je svečevao s trimi velikimi panji, prostiranjem slame, jaslicami i svićami. Tri veliki panji su se stavljali na ognjišće i simbolizirali Sveto Trojstvo.

Njevom žeravkom su se nažigale sve sviće u stanu. Panjem, ki su tinjali obično, se je davalo malo od hrane i vina od svetačnoga stola. Vjerovalo se je, da oganj velikih panjev godi domu i svim, ki živu u njem.

Slama se je kot znak Božića održala znatno duglje. Čim je gospodar donesao slamu u stan, je službeno počelo svečevanje božićnih svetkov.

Slama se je htila prostriti po tlu pod stolom. Manji dio se je stavljao na stol i pokrivao ubrusom.

Od klasja su se vezali snopi ili pleli vijenci. Po vičeri su svi od stola išli slami, kade su sidili i se razgovarali, dokle je bila doba pojti u crkvu na polnoćnicu. U pojedini kraji se na Badnjak nije spalo u stelji, nego na donešenoj slami. Slama postrovašena po tlu je bila znak Jezuševoga rodjenja u štalici. Simbolika snopov i vijenac je vezana uz plodnost.


https://hrvatskenovine.at/clanak/16-12-2011/ste-znali-zbog-cega-su-se-slama-i-panji-na-badnjak-nosili-u-stane

 
Vide(l)o:
KUD MIČEVEC, KOLJNOF 01 10 2011 SAJAM GRADIŠĆANSKIH HRVATA, 11:26

KUD MIČEVEC, KOLJNOF 01 10 2011 SAJAM GRADIŠĆANSKIH HRVATA
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: P Oltar - POrtal naš svagdašni PObôžni i vragolasti / Bogoslavija
« Odgovori #89 : Prosinac 30, 2011, 11:09:15 poslijepodne »

Gradišćanske „Hrvatske novine“
Pet, 23/12/2011

Životni stil

Kako je Mali Jezuš dici došao na pomoć

Sljedeće se je pripetilo u Ugarskoj za vrime komunizma, a zapisano je u knjigi »Ikona« Marije Winowske ljeta 1960. U nekom seocu u Ugarskoj, u kom su mnoge obitelji bile zakorenjene u katoličanskoj vjeri, je u osnovnoj školi podučavala učiteljica, ka je bila zagrižena komunistkinja i ateistkinja. Imala je nakanjeno, dicu odvrnuti od vjere. Osebito Angelu, pobožnu divičicu, je rado sekirala. Kratko pred Božići si je izmislila igru, s kom bi konačno istribila vjeru. Pitala je Angelu, ča će djelati, ako ju starji kriknu.

„Onda ću se javiti“, odgovorila je Angela. „Ča će biti, ako tvoji starji nazovu dimnjačara?“ „Onda će dojti“, veli Angela. „Dimnjačar dojde, kad dimnjačar postoji. Ali ča će biti, ako tvoji starji kriknu starumateru, ka je jur umrla, će i ona dojti?“ „Ne, ona neće dojti“, se dohiti Angela. „A ako kriknu Črljenkapicu ili Sniguljicu, ni one nećedu dojti, kad su one figure iz povidajke. „Sada si predstavite, da ćete kriknuti Maloga Jezuša! Je još gdo med vami, ki vjeruje u Maloga Jezuša?“ Postalo je za hipac čisto tiho u razredu, a pak su se plaho javila dica: „Da, mi vjerujemo u Maloga Jezuša!“ „A ti, Angela, vjeruješ, da te Mali Jezuš čuje, kad ga zoveš?“ „Da, ja vjerujem, da me čuje.“ „Dobro. Onda ćemo kriknuti Maloga Jezuša! Ako postoji, će on dojti u naš razred. Kriknite ga glasno!“ Dica se prvo nisu ufala. Ali onda je Angela hrabro naredila razredu: „Hodte kriknite Maloga Jezuša: Dojdi, mali Jezuš!“

Kasnije je reklo jedno dite, da su školari kričali iz sve moći, da bi se bile mogle zrušiti zidi: „Dojdi, Mali Jezuš!” I najednoč su se nečujno otvorila vrata. I počela je rasti svitlost, ka je nastala ognjena kuglja. Kuglja se je otvorila i u njoj se je skazalo tako dražesno dite kot je još nikada nisu vidili. Dite se je nimo smijuckalo. Njegova nazočnost je bila neizmjerno ugodna. Iako su se sprvine dica bila prestrašila, je nastao mir u njevi srci. Kasnije već nijedno dite nije moglo reći, kako dugo je durao ov dogodjaj.

Ali su dica povidala, da je Ditešce bilo obličeno bijelo i da je izgledalo kot sunašce. Svitlost dana je izgledala kot noć. I onda je Ditešce polako skrsnulo u svitlosnoj kuglji, i vrata su se sama od sebe zatvorila.

Najednoč je zaorio glas u tišini, glas učiteljice: „Došao je Mali Jezuš! Došao je!“ A pak je učiteljica pobignula. Ali dica su se pokleknula i u molitvi zahvalila. Kasnije su povidala, da su bila u takovoj stiski, da su zvala Maloga Jezuša na pomoć, a on je uslišio njev krik. Školska uprava je zatajala ov dogodjaj.

Agnjica Schuster

https://hrvatskenovine.at/clanak/23-12-2011/kako-je-mali-jezus-dici-dosao-na-pomoc


Vide(l)o
Pjevačko Društvo Zora - O Betleme, 02:39
Kőszeg, Kiseg, Gradišće, Mađarska

Pjevačko Društvo Zora - O Betleme
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549