Svakidašnje teme > Čušpajz
branitelski.vg
koko-vg:
http://www.index.hr/vijesti/clanak/karamarko-91-sam-se-bavio-specificnim-zadacama-za-koje-matic-ne-smije-znati/807670.aspx
NA TVRDNJE ministra Predraga Matića da nije sudjelovao u ratnim operacijama, Tomislav Karamarko je na skupu u Novom Marofu odgovorio da će se on jako dobro sjetiti gdje je bio 1991. godine.
"Neka se on sjeti gdje je on bio. Ja sam policijski branitelj, bio sam načelnik policijske uprave, odlazio sam i na teren sa specijalcima kada je to bilo potrebno, a 1991. sam se bavio nekim specifičnim zadaćama o kojima on nema pojma, a ne smije ni znati", rekao je Karamarko.
Podsjetimo, Matić je bio vukovarski branitelj od početka rujna 1991. Ratovao je na Trpinjskoj cesti gdje je, kako je sam rekao, uništio devet "oklopnjaka" neprijateljske vojske JNA. Nakon pada Vukovara 18. studenog 1991. devet mjeseci je bio zatočenik u tri srpska koncentracijska logora, Stajićevu, Sremskoj Mitrovici i Nišu.
"Brkić izvrsno radi posao i jako smo dobri prijatelji"
Karamarko je rekao da u HDZ-u ne postoji vođa, već on kao predsjednik, komentirajući izjave ministra branitelja Predraga Matića da je glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić stvarni vođa HDZ-a te organizator braniteljskog prosvjeda.
Za Brkića je rekao kako je glavni stranački operativac koji izvrsno radi svoj posao i koji je ujedno njegov jako dobar prijatelj posljednje 23 godine. Ministru Matiću poručio je neka se brine "o svojoj strančici u raspadu, neka vidi tko je sada tamo šef i koliko frakcija ima u stranci".
Za policijske prekršajne prijave protiv vođa braniteljskog prosvjeda Đure Glogoškog i Josipa Klemma rekao je kako time vladajući pokazuju svu svoju neprincipijelnost. Čudi ga, kaže, da netko razmišlja o podnošenju prijave protiv tako osjetljive populacije i dodao kako bi branitelji trebali biti iznimka u ovakvim situacijama te da bi s njima bilo bolje razgovarati i udovoljiti njihovom zahtjevu za smjenom ministra Matića.
Karamarko je na pitanje novinara kako bi on u ovoj situaciji postupio kao ministar unutarnjih poslova, rekao je kako ne bi podnosio prijave, već bi nagovorio svog premijera da razgovara s braniteljima.
"Tko im je dao snagu i pravo da ne razgovaraju s ljudima koji su stvorili hrvatsku državu, otkud Milanović i taj Matić crpe taj kapital i snagu?", upitao je Karamarko.
Na pitanje tko su po njemu organizatori prosvjeda, odgovorio je kako su se branitelji sami organizirali, te da prosvjeduju jer su povrijeđeni i poniženi, "a ne radi nekoliko stotina kuna".
Novinari su ga pitali i smatra li da iza protuprosvjeda stoji premijer Milanović, na što je kazao kako nema namjeru za to optuživati premijera, ocjenujući antiprosvjed apsurdnim jer "nitko nema pravo branitelje u Savskoj nazivati šatorašima i vrijeđati".
"Sramota je uljepšavati lik i djelo, a da djela uopće nema"
"Osvijestimo se svi skupa i svi zajedno moramo izvući zemlju iz gospodarskih nedaća. To je preokupacija kojom se bavi naša stranka, a ne ono čime je preokupiran Milanović i njegovi ministranti, da ne kažem ministri", poručio je Karamarko.
Ponovno je reagirao i na kritike jer HDZ-ov program rade ljudi izvan Hrvatske, istaknuvši da je program plod rada i stručnjaka HDZ-ovaca, ali i iskustva ljudi koji su to sve prošli. Upravo to su, dodao je, Nijemci s obzirom da je u Bavarskoj nezaposlenost 5 posto, te Slovaci gdje je u dva mandata postignuta reforma.
"Nije sramota razgovarati i surađivati s ljudima koji imaju iskustva, već je sramota u zadnjoj četvrtini mandata uljepšavati lik i djelo, a da djela uopće nema", istaknuo je i dodao kako bi osobno volio da američki PR-ovci savjetuju Milanoviću nešto oko gospodarskog programa, ali da to Milanovića ne zanima.
Karamarko je odgovorio na poziv premijera Zorana Milanovića na televizijsko sučeljavanje, ističući kako jedino sučeljavanje između njih dvojice može biti kada HDZ izađe sa svojim gospodarskim programom, a premijer s onim što je napravio u zadnje tri i pol godine, odnosno neuspjehom svoje vlade.
"TV dvoboj će biti s argumentima, odnosno mi sa svojim programom, a on s onim što je napravio. Mi ćemo odlučiti kada će to biti. On je rekao da će možda naći sat vremena za mene, a ja razmišljam hoću li uopće imati sat vremena za njega", izjavio je Karamarko.
Istaknuo je kako su iza Milanovića tri i pol godine neuspjeha, 100 tisuća iseljenih iz zemlje, manjak investicija, te nikakva iskorištenost EU fondova.
Upitan boji li se debate s premijerom, odgovororio je kako ga ne plaši debata u kojoj će Milanović, kako je rekao, ići u egzibicionizam i pokušati se na uličarski način "pošorati" s njim. Poziv za sučeljavanje, dodao je, savjet je premijerovog PR-ovca iz SAD-a, što je po njegovom mišljenju "nezrelo i infantilno".
koko-vg:
Otvoreno pismo hrvatskoj javnosti
A sad je stvarno dosta! Braniteljski prosvjedi u Savskoj prevršili su svaku mjeru dobrog ukusa. Maske su pale onog momenta kada je resorni ministar obznanio svu raskoš mjesečnih primanja najeksponiranijeg među njima. Na samom početku mog istupa, možda nije na odmet napomenuti kako sam i sam hrvatski branitelj iz devedeset i prve, borbeni sektor. Moj ratni put doduše, nije ništa velebno, ništa impozantno i ništa pompozno da bih morao umišljati kako sam s nečim zadužio Hrvatsku. Naprotiv, stavio sam se na raspolaganje i odazvao zovu domovine koja je gorjela, ne tražeći baš ništa za uzvrat, kao i velika većina suboraca, rekao bih.
Poštovani gospodine Glogoški, Vi ste stopostotni invalid prve skupine i tu nema ničeg spornog međutim, naspram Vama, moj je sin onda barem dvjestopostotni! Naime, Vi čujete, vi vidite, možete govoriti, pisati, ako se ne varam i pokretati kolica. Nisam siguran vozite li sami odnosno, imate li prilagođene komande ili Vas drugi voze, ukratko, sve što moj sin ne može. A potpuno je orijentiran, svjestan, ubrojiv. Štoviše, utvrđen mu je natprosječni kvocijent inteligencije, kladim se, kudikamo veći od Vašeg i mojeg. Da nije tako, puno bi lakše prihvatio svoje stanje. Ovako, često pada u dugotrajne depresije pa proizlazi da mu je razum otegotna okolnost.
Osobno bih volio da mi netko iz struke objasni, kakav je to stopostotni invalid koji se sam doveze kolicima do svog auta, popne se na sic, sklopi kolica i stavi ih na sjedalo te se sam odveze. Nagledao sam se takvih nešto u Udruzi. Od multiple je skleroze obolio sa nepunih sedamnaest godina (sada ima dvadeset i sedam) i tada bio najmlađi oboljeli od ove neizlječive boleštine u RH. Svlačimo ga, oblačimo, kupamo, hranimo, nosimo u wc po stepeništu svakih sat i pol, najviše dva. Kolica mu ionako ništa ne pomažu jer je kuća puna barijera, nije građena za invalida. Pražnjenje mjehura za onih par kapi traje deset do petnaest minuta, noću nas diže tri do četiri puta minimalno. S inkontinencijom se još nije pomirio pa onda ne prihvaća niti pelenu. Često se ukoči tako da traje i po nekoliko minuta dok mu uspijemo saviti nogu u koljenu, ruku u laktu, tijelo u struku. Kocku polomljene čokolade nije u stanju prinjeti ustima. Sve teže guta hranu. To vodi prema hranjenju na sondu. Znamo vrlo dobro što nas sve čeka. Službenica je inzistirala da se potpiše na novu osobnu. Trebate vidjeti taj ¨crtež¨ dvogodišnjeg djeteta!
Ponavljam, ne može govoriti, ne može pisati, pitam Vas, kako onda komunicirati? Da se to desilo prije deset godina otkako boluje, već bismo se pomirili s time i prihvatili stanje međutim, sve se događa postepeno. On gotovo svakog dana sazna da nešto više ne može a što je još jučer mogao, tako da je svaki dan jedno novo razočarenje. Prijatelji ga u tom razdoblju obiđoše u tri navrata. Neznam kako se zove Vaše stanje gospodine Glogoški, jeste li para ili tetraplegičar ali upamtite: to je samo stanje. Što znači da se neće pogoršavati. Može se popraviti ili u najgorem slučaju zadržati na istom stupnju. Kod mog sina nije riječ o zatečenom stanju već o uznapredovaloj progresivnoj bolesti koja je poprimila idiopatske razmjere, za koju se planetarno nezna uzrok pa tako niti lijek!
Žena mi ima rak vrata maternice u poodmakloj fazi! Moj brat, također hrvatski branitelj, živi takorekuć pod istim krovom, u četiri godine, tri je puta operiran. Prvi put su mu odstranili tumor sa debelog crijeva, maligni dabome i ugradili onu stomu, torbicu u koju nekontrolirano vrši veliku nuždu. Drugi put, nakon samo petnaest mjeseci, odstranili mu trećinu jetre jer se bilo proširilo i treći puta su ga razrezali evo, pred dva mjeseca jer je izrasla nova tvorevina na mjestu prve operacije ali i zašili ne učinivši ništa jer se tumor obavio oko ilijačne vene pa kirurg kaže da se to može odstraniti jedino kemoterapijama. Međutim, bratov onkolog tvrdi da mu je po protokolu sve dao, da je to skupo a novaca nema te da i bogatiji umiru od raka, Steve Jobs primjerice! U takvom stanju i sa primitivnom mehanizacijom, on obrađuje četiri hektara zemlje (kulak, zar ne?), djece nema pa pogodite na kog je spao dobar dio tog posla. Državi duguje mada nezna zašto. Otpisa za njega nema a zapravo je sve krivo postavljena jednadžba, da umjesto kukuruze sije indijsku konoplju, zasigurno bi nezasitnoj državici mogao podariti prenapuhana potraživanja. U protivnom, sve skupa nalikuje na Kafkin Proces. Čak se i zove kao glavni ¨junak¨.
Sina vozim u KB Dubravu, na KBC Rebro, polikliniku Medikol i na Sveti Duh, brata u Kliniku za tumore (Ilica), u Vinogradsku i Medikol a ženu u Petrovu i na Šalatu. Prosječno sam dva do tri dana u tjednu u pedeset i šest kilometara udaljenom Zagrebu sa dvanaest godina starim autom niže klase u koji jedva stanu invalidska kolica a ipak je i na takav autić bacio oko, sam ministar Lalovac koji smatra da je on meni luksuz kad mi jednoga dana, koji i nije tako daleko, blokiraju račun i proglase osobni bankrot. Ista se ¨limuzina¨ do desete godine starosti sviđala i bivšoj županici koja je na ime tzv. županijskog poreza na CMV ubirala, za mene, značajna novčana sredstva od kojih si je onda kupila ¨oklopnjak¨ jer ona zaboga, mora biti sigurna! Svojevremeno smo sina vodili u jednu privatnu neurološku ambulantu. Doktorica Maja Novak Roje ga je liječila pčelinjim otrovom u injekcijama, uvoz iz SAD-a. U sat vremena on primi petnaestak do dvadesetak uboda pčele u predio abdomena. Međutim, tri sata u ordinaciji stoje 100 eura, plus gorivo, plus parking u prvoj bandićevskoj zoni. Išli smo 51 dan zaredom, svaki dan i bilo je poboljšanja ali kada smo prorijedili na svaki drugi dan (pogodite zbog čega) a pogotovu na jednom tjedno, više nije bilo pomaka. U tom sam razdoblju izgubio najviše ¨prijatelja¨. Odjednom shvatite da se rodbina nekako razvodnila, kumovi razbježali, susjedi posakrili a ono što vam se pričinjavalo kao kršćani, još možete izbrojati na prste jedne ruke. Ostalo su farizeji.
Osim što se skita po zagrebačkim bolnicama, supruga tri dana u tjednu, mora u Sisak. U domu zdravlja vadi jednu krvnu sliku, u bolnici drugu, pa EKG-ovi, ultrazvuci, sakupljanja mokraće, CT-i… Četrnaest smo kilometara udaljeni od Siska, javnog prijevoza gotovo da i nema, ako ju ne vozim gubi cijeli dan. Ako nemam vlastiti prijevoz, mogu komotno dati otkaz u firmi jer nikakvo javno prometalo ne postoji da bi zadovoljilo potrebe smjenskog radnika. Meni je auto ortopedsko pomagalo, ministre Lalovac. Bez jedne ruke nekako ću si organizirati život, bez auta nikako. Mislite li još uvijek da je Vama najteže na svijetu, gospodine Glogoški? Ako da, molim nastavite me pratiti dalje.
Šestero nas je za obiteljskim stolom a jedini ja privređujem no i to će se promijeniti ovih dana jer mi je firma pred zatvaranjem. Nemam razloga za zabrinutost jel` tako, ta poslodavci će se polomiti da zaposle pedesetšestogodišnjeg radnika. Žena mi je domaćica i nije ubilježila niti dana radnog staža. Doprinose joj ne plaćam, otkud mi? Ona dakle, nije na bolovanju. Institucije pravne države naravno, ne vide tu nikakav problem. Od svih nas, jedino njoj uplaćujem dopunsko. Kći je diplomirala pred četiri godine, dvopredmetni studij, posla međutim nema. Fale joj dvije najvažnije kvalifikacije. Prva je, nepostojanje bilo kakve veze a druga, preplitak tatin džep. Molbe piše neumorno a svakih šest mjeseci treba joj svježa potvrda sa Suda da se protiv nje ne vodi nikakav kazneni postupak. Našoj bivšoj županici, protiv koje se vodi takav postupak, slična potvrda nije trebala kada je ulazila, ni više ni manje nego, u parlament! Kći sada konobari unazad godinu i pol kod jednog uglednog ugostitelja koji ima lanac takvih objekata. Na posao dolazi sat ranije koji joj naravno nije plaćen. Kada ode, ne zna kad će se vratiti, mobitel ne smije imati bez obzira što je doma bolesno jednogodišnje dijete. Radne su sve subote i nedjelje ali ne i posebno plaćene, dio plaće dobiješ u kuverti no to je ionako tabu tema pa onda dakle niti ne postoji. Kada se vratila sa porodiljnog imala je pravo na godišnji ali prije nego li je uspjela bilo što izustiti, gazda joj baci papir pred nos: tu potpiši da si koristila godišnji, ili letiš! Radila je sa gnojnom anginom i pod temperaturom… Neka me netko podsjeti, što ono zapravo slavimo Prvoga maja?
...
Tihomir Cvetković
Sisak, 18. veljače 2015.
... ostatak pisma na linku ....
http://kontraportal.com/ispricavamo-se-zbog-smetnji/
koko-vg:
http://lupiga.com/vijesti/sto-je-glogoski-rekao-feralu-1995-godine-za-djuru-glogoskog-hdz-je-nekad-bio-gori-od-komunista.
"Komunisti su bili prave naivčine u odnosu na HDZ, a partizani su prema ovome danas bili amateri." Ovo je tvrdnja ratnog invalida i jednog od najeksponiranijih hrvatskih branitelja, na koju - koliko god vukla na famoznu jugonostalgiju - neće biti reakcije iz Savske 66. Naime, da su komunisti u odnosu na HDZ bili naivčine rekao je glavom i bradom Đuro Glogoški, u razgovoru koji je 1995. godine dao novinaru Dragi Hedlu za splitski Feral Tribune. Prenosimo zanimljive detalje tog razgovora, u kojem se Glogoški žali na Tuđmanovu vlast, koja ga je, tvrdio je, ostavila na cjedilu. Osim o HDZ-u i Tuđmanu, Glogoški je govorio o lažnim invalidima te o uskraćenim mu pravima.
U razgovoru naslovljenom "Za ovu državu se ne vrijedi boriti", Đuro Glogoški novinaru Hedlu govori o svom ranjavanju te o propustima države da mu osigura egzistenciju nakon što je ostao stopostotni invalid. U uvodu razgovora za Feral između ostalog stoji: "Glogoški je danas stopostotni invalid, prikovan za kolica i pomiren sa sudbinom da će tako ostati do kraja života. Stradao je 3. siječnja 1992. godine u 11.00 sati, kada ga je u vratnu kralježnicu pogodio geler granate VBR-a, koja je tresnula u blizini. Istoga dana, sedam sati kasnije, nastupilo je primirje, zaključeno Sarajevskim sporazumom."
Na nedavno održanoj tribini u Splitu, gdje je s Antom Deurom i Josipom Klemmom govorio o razlozima prosvjeda u Savskoj 66, Glogoški je istaknuo da je "sustavno od 1999. godine, neovisno od političke opcije na vlasti, polako krenuo taj odnos prema braniteljskoj populaciji, umanjivanje prava i izbacivanja članaka zakona koji su o tome govorili..." Međutim, u razgovoru za Feral iz 1995. godine Glogoški izražava ogorčenost HDZ-ovom vlašću i žali se da kao stopostotni ratni invalid ne može ostvariti nikakva prava. Ukratko, jasno je da je za njega egzistencija dostojna čovjeka bila puno upitnija prije, nego poslije 1999. godine. Novinaru Hedlu Glogoški između ostalog kaže da ga zapovjednik njegove 130. brigade Živko Mijić "ni jednom ga za ove četiri godine nije posjetio", dok Vladimir Šimić, načelnik osječkog Odjela za skrb Hrvatske vojske, za njegovo zdravlje i egzistenciju nije pitao dvije godine.
Također, Glogoški novinaru Ferala govori o uzrocima svog ogorčenja pa mu više puta ponavlja da "dragovoljci poput njega, koji su medu prvima otišli u rat, nisu zauzvrat tražili ništa za sebe", da su išli u rat s voljom te da im "država sada puno toga obećava, na sve se strane govori o pravima invalida pa običan svijet misli kako oni žive u medu i mlijeku". Govoreći o Spomenici Domovinskog rata Glogoški kaže: "Kad smo primali spomenice, jedan invalid pita župana Glavaša, onako, fino, kulturno, jer su se poznavali: Gospodine župane, kad ćete vi primiti spomenicu? A on kaže: Kad zadnji invalid bude dobio spomenicu, onda ću i ja. Mislim si: Zašto nije rekao kad zadnji invalid dobije stan, onda ću i ja dobiti stan. Spomenica je nula, običan list papira."
- Ja očito ne znam kako se dobiva stan. Jedan član Predsjedništva Hvidre, koji je dobio stan, kaže mi: Trebao bi svaki dan s Glavašem izaći malo na cugu, ili na večeru s Ðurom Dečakom, rekao je za Feral Đuro Glogoški. Također, on se 1995. godine Feralu žali da je podnio molbu za dodjelu automobila, "no kako su ga u Osijeku krivo savjetovali, dok je čekao i prikupio sve papire, ušao je tek u drugu skupinu zahtjeva". Ogorčen je jer traženi automobil i stan neće biti njegovi ako ih i dobije, nego će isti biti vlasništvo Ministarstva obrane.
- To znači, ako sutra propadne ova vlast, ja mogu na ulicu, rekao je Feralu Glogoški. Godinu i pol dana, tvrdio je, svakog je mjeseca sam plaćao 300 maraka za lijekove koji su mu bili potrebni. Lijekova u Varaždinskim toplicama, ispričao je Feralu, nije bilo, a kad je zapitao liječnika kako to da ih ima u Zagrebu, u bolnici u Draškovičevoj, liječnik dr. Žigić, tvrdi, odgovorio mu je ovako: To pitaj Tuđmana.
BobRock:
Ajmo dosta više!
Kad bu taj cirkus već jenput završil?
Šator je predstava, Glogoški spava u kući u Zaprešiću
Em pak je normalno da ne spava u šatoru, to i mala djeca već znaju, samo glumataju mučenike. Predstava za malu djecu! I kaj je najgore - veliki dio hrvatske javnosti im i vjeruje! Vjerojatno oni koji samo gledaju neki svoj osobni interes u tome, i oni koji slabo kopćaju.
No, kao što vidimo iz različitih komentara ispod članaka, ima očigledno i Hrvata koji ne pale na takve bezobrazno debilne fore. Evo ih samo par kao primjer:
- al uberi ti gnjide hdzovske - prosvjeduješ protvi ministra a žicaš ga smještaj. koji licemjeri i gadovi.
- Šatoraško govno.
- Klupko istine se polako odmotava. Drug Garavi će na kraju biti potpuno gol. Kurbin pir pod shatorom bliži se kraju. Tik tak, tik tak.
- Đuri bi Hdz trebao plaćati Šeraton, a ne da se muči u nekoj tamo kući. A i ženica je zaslužila plaću njegovateljice, kada mora po zagrebačkim ulicama legitimirati novinare. Jedva čekam izbore, da ovaj šatorski cirkus prestane. Đuro, go home. Povedi i Klema. Gadite nam se više. Dosta je.
- Bravo Index!!!!!!! Koliko malouman moraš biti da vjeruješ ovoj bagri tamo i da iste podržavaš - fuuuuuujjjjjjj
- Zamisli ti tog lopova! Koristi kuću koja nije njegova i to uz prihode od 25 000 kuna mjesečno!!!! Koji je to prljavi parazit i kriminalac. Zapravo, to smo mogli očekivati od takve osobe.... lopovčine i prevaranta.
- Ima đabe kuću, režije i auto a 25 soma mu ostane za Vranac i kladušu. I tata bi sine.
- kakva sprdacina od drzave i drustva.
- dokazali smo da nismo sekularna.. demokratska.. socijalna... ali zar baš moramo uporno dokazivati da nismo ni pravna država ??? pa dokle više ??
- Definitivno potvrdjeno ! Satorasi u sluzbi zlocinacke organizacije KRADEZE
Tu više komentara ne treba, imalo pametnom je sve jasno.
Još ima šanse da ne bu sve otišlo u onu stvar.
koko-vg:
... lječničku participaciju koji sam imao ono kratko vrijeme, kao hrvatski branitelj, odavno sam izgubio, povlasticu za uvoz automobila bez plaćanja carine nisam nikad ni dobio, ono malo dionica braniteljskog fonda odavno ne vrijede gotovo ništa, još samo da saznam kao mogu da im dostavim spomenicu, koju izgleda nisam zavrijedio. Možda da im je dostavim u šatorgrad. Izgleda da su se samo oni borili.ž
Navigacija
[0] Lista Poruka
Idi na punu verziju