Autor Tema: Hrvacki trojězični pluralizem ili ŠTO-jěnoumlě  (Posjeta: 104193 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Hrvacki trojězični pluralizem ili ŠTO-jěnoumlě
« Odgovori #60 : Listopad 20, 2010, 10:04:39 poslijepodne »

Ja sem misljenja da za Kajkavski treba vsaki delati unulko kulko more, nuter svojih okviri.
Kaj se tice Funde, pravo je pitanje dal je on uspel uvesti kajkavski bar v svojoj skoli, odnosno, dal poducavlja na Kajkavskom ili dal je uvel Kajkavski izvanredni? To bi bilo fale vredno polje gde bi on mogel nekaj naprajti, i kaj je cist moguce.

Profesor engleskoga jezika Želko Funda, osim kě na varaždinske gimnâzije predâva (sl)eng.leski, ne déla sě Engléz po pitajnu praktičnoga zavuzimajna za svôj materijni (i paterijni) horvacki kajkavski jězek.   

Da oni terem jě to vu opisu delatnoga mesta - člani kajkavskoga sp()avišča i predstojniki zgubidânske kajtedri (tobož kajkavologi, a zapaf voli, evunuhi, sine.kurci) – spujnâvajû sve obvezě, něbi im sě Funda, Horvat i nim slični mûrali «mešati v posel».

Hebeš zavuzimajně za kajkavski teromu su nâjvekši domet tjedn(okonc)i kajkavskě kulturě (na terem sě, osim na pozornice, štoka sě vu šesnajest) i vundâvajně pretisakov stârě kajkavske kniževnosti (alla Habdeličovo «Zerczalo Marianzko») v štandardne prezentâcije.

Vapaji alla

Citat:
„Zar nije jasno da su i kajkavski pisci hrvatski pisci!? Hoće li se jednom početi s izdavanjem i svih ostalih kajkavskih pisaca od 16. do 20. stoljeća?"
http://www.forumgorica.com/kajkavski/juraj-habdelic-turopolski/msg23455/#msg23455
ni zdâlka nésu dovolni, jel cil němrě biti povečâjně straživačkě grâđě za oně teri kajkavski tretéraju kak kajirsku egiptologiju, kak povest kaja, kak latinski.

Švicarski modél praktičnoga očuvâjna néstadizéranoga oblika jezika morě poslužiti kak primer. Temelno jě stâlna prisutnost takovoga jezika v jâvne vuporabe, poglavito v zvučno-vidnem medijem (krugradio, daleTeVidnica), na nadregionâlne, vu našomu slučaju sěkajkavske (sěčakavske) razine.

Citat:
Švicarsko-nemački TV i radiski modél za spâs nestandarizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)

Citat:
Višě za Kaj déla on teri po Kajkavski kûně, špôta i švajni neg on teri zpametno štoka o Baladam Miroslava Krležě.
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/
Nâravno, kajkavci si med sobum trébaju pomagati, ter deluvati skup z čakavci, teri su isto tretérani kak kak nehrvacki govoreči fačuki.

Citat:
O (RAZJEDINJENIM*) KAJKAVSKIM EMIRATIMA I OSTALOM
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23543/#msg23543
« Zadnja izmjena: Listopad 20, 2010, 10:31:26 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Hrvacki trojězični pluralizem ili ŠTO-jěnoumlě
« Odgovori #61 : Listopad 20, 2010, 10:24:59 poslijepodne »

Dobro je i hasnovito istrazivati govore lokalne i skupljati zvire. Al zadrzati se sa na toj dimenziji Kajkavskoga jezika, deliti ga v beskonacnost, bez delanja sinteze v isto vreme ne vodi onam kam treba  i ne stvara tlo i podlogu stero je Kajkavskom treba.

Analiza je vazna, trebamo ju, al treba naprajti i drugi korak i naprajti SINTEZU skupljene gradje.


KAJ, XLI, Zagreb 6 (2008)

kajkaviana danas

O (RAZJEDINJENIM*) KAJKAVSKIM EMIRATIMA I OSTALOM

Božica Jelušić, Đurđevec

Ideja Ujedinjenih Kajkavskih Emirata (UKE) nije nova. U spontanom razgovoru, negdje 80-ih godina, "lansirao" ju je Miroslav Dolenec-Dravski, u svom poznatom ironijskom stilu, aludirajući na razjedinjenost kajkavskih regija-enklava i potrebu njihovog kulturnog objedinjavanja. Podrugljivost se protegla i na (tadašnji) administrativno-upravni status, jer su u zajednicama lokalne uprave vladali svemoćni sekretari i predsjednici, krojeći raspoložive prihode uvijek na štetu kulture, a sebi i svojima osiguravajući prave kneževske/ emirske povlastice. Međutim, nominalno bi naziv funkcionirao i u novim uvjetima, kad je razina samostalnosti porasla, a problemi ostali više-manje isti. Premda dijelimo jezik (kajkavski) i tip života, kulturološke i socijalne navike, relativno se slabo poznajemo. Pokušat ćemo detektirati neke od mogućih razloga i predložiti rješenja.

     Prvo, budući da je kajkavski pozicioniran kao dijalekt i "pučki" jezik, on ostaje drugorazrednim bez obzira na domete. Literatura pisana na kajkavskom ide prema publici koja ne mari za gramatiku i stilistiku, sve mora biti priprosto, brzo pamtljivo, po mogućnosti uglazbljivo, slično tradicijskom modelu i prihvatljivo za "općenarodna" događanja: festivale, proščenja, lokalne priredbe i goričnu "akademiju" gdje se recitira i zapjevava nakon obilna ića i pića. Dakle, svjesno prihvaćanje takve marginalnosti jednostavno uspavljuje duh, nepoticajno je za istinski darovite ljude, promovira površnost i lakoću, daje krila drugima, koji vole "utržiti" jeftine bodove s malo uložena truda. Zahtjevnost mora čekati svoj trenutak, istinskog ljubitelja, educiranu grupu ili sredinu, da bi ponegdje izbila u prvi plan. Stoga bi zadatak učitelja, knjižničara i mentora školskih listova i kazališnih družina bio promicanje relevantne baštine, ozbiljna štiva, antologijskih tekstova, umjesto posizanja za jeftino humornom, doskočljivom, često etički jedva prihvatljivom literaturom. Upravo groteskno iz usta 10-godišnjaka zvuče stihovi "I onda neš pil" koji nemaju pokrića niti u dječjem iskustvu niti svjetonazoru. Neprimjerenosti i neprilagođenosti ove vrste našlo bi se podosta, uključujući ovdje i psovku i lascivnost kao navodne dijalektalne "bisere", dok prava duhovitost i iskričavost jednog Nikole Pavića ili profinjeni sentiment Vinka Kosa ostaju gotovo nepoznati pučkoškolcima i njihovim učiteljima. Zadatak je književnih i pedagoških poslenika da pravo biserje kajkavskih regija i enklava nađemo u kritičkim i divot izanjima, pretiscima, kompendijima i si. kako bi ih djeca upoznala u školskoj dobi i ponijela u svijet kao baštinu na koju će biti ponosni.

    Drugo, na razini kreativne uporabe dijalekta, potrebno je poštovati načelo postupnosti / sistematičnosti. Mali rječnici lokalnih idioma i fraza, tematski blokovi kajkavskog vokabulara (vezano uz jela, zanate, običaje, odjeću, bogoštovlje, etc.) dobro bi došli uz školske zadaće i kreativne projekte, da se učenici osokole izabrati temu i izraziti se na jeziku koji najbolje poznaju. Korisne su vježbe tipa "Dovrši pjesnika..." primjerice: Galovića, Goluba, Domjanića, Krležu, Gorana, pri čemu se ostavlja nosivi stih ili strofa, koju valja u istom metru i rimi dovršiti, nakon što smo proradili opus, "profiltrirali" najfrekventnije pjesnikove riječi, ispisali ih na trake i margine, i ponudili kao gradivni materijal za pjesmu. Takvi se radovi izlože na vidljivom mjestu, omogući se višekratno čitanje i po mogućnosti "glasovanje" za najbolji uradak, što nosi simboličnu nagradu. Posrednim putem učenik pamti cijelu pjesmu, bez prisile, kadar ju je interpretirati, te upoznaje i tajne pjesničke prakse, da bi umio cijeniti vrsnoću preporučenog štiva. Sličan učinak postiže se i "prevođenjem" čakavskih pjesama na kajkavski, odnosno "posuđivanjem zavičajnosti", što je pomalo šira tema, ponešto izvan okvira ovoga teksta.

    Treće, u smislu kulturnog aktivizma i popularizacije kajkavštine, valja inzistirati da barem trećina jezičnih sadržaja u kajkavskim regijama bude vezana uz lokalni milje, što program nastave jezika dopušta u varijanti "slobodnih sadržaja". Tamo gdje nastavnici kao izvorni štokavci odbijaju interpretirati i obrađivati takve sadržaje (poznajemo konkretne primjere) zatražiti nužnu kulturnu i etičku toleranciju, interakciju s učiteljima razredne nastave, dodatno obrazovanje ili barem potrpljiv pedagoški pristup, koji će djecu osloboditi frustracije da "ne znaju govoriti". Dostupnost časopisa, publikacija i temata s kajkavskim sadržajima naprosto je conditio sine qua non za škole u kajkavskim područjima, što bi decidirano trebalo reći njihovim ravnateljima i pedagozima. U tu kategoriju spada i ohrabrivanje lokalnog tiska i lokalnih političara, radijskih postaja i TV centara, da dio javnosti upućenih tekstova i poruka svakako "poteče" na kajkavskom, što bitno jača samosvijest onih koji će se zaputiti na školovanje izvan lokalne sredine, ne trudeći se da "izbrišu identitet" kako bi bili društeno prihvatljiviji i pedagoški poželjniji za "intelektualnu obradu". Gotovo je ridikulozno da kajkavac ostaje habdelićevsko "drevo nehoblano" sve dok ne nauči famozne štokavske enklitike i proklitike, kao kakva nadobudna TV-najavljivačica, koja se diči svojom hungarizacijom hrvatskog jezika, prebacujući sve akcente na prve slogove, a po premudrim naputcima svojih lektora, koji su onu nešto mekšu, srednje štokavsku varijantu uspješno izbrisali s naše "govorne mape"! Dakle, ne produbljujući antagonizme na relaciji kaj-što, plediramo za binarnu kompetenciju, tj. da školovan čovjek s jednakom lakoćom, ovisno o prigodi, govori oba narječja, pozivajući se na ponajbolje primjere i govoreći "moj jezik je moj barjak", kao što to ponosno veli Daglardža za svoj turski.

     Četvrto, neizostavno nam se valja više sretati, prožimati i sinergijski udruživati, otvoriti vrata i prozore, pozivati u goste, kako bi u "emiratima" zavladao traženi duh jedinstva! Svejedno, hoće li ta integrativna točka biti Dragutin Domjanić (Zelinski recital), Fran Galović (Galovićeva jesen), Katarina Zrinska (potencijalni recital ljubavne poezije) ili nešto peto i šesto, što tek valja utemeljiti, no bitno je da zebrano cvetje pjesničko, glazbeno i likovno pode na put, od Urbana do Tavankuta, od Gole do Lukovdola, i još dalje u šir i u vis, do svih "zemljopisnih džepova" gdje kajkavska riječ caruje u srcima ljudi! Preradović, koji je nota bene bio Srbin zaljubljen u hrvatski jezik, znao je s kojom emfatičkom silinom čovjek mora prirasti uz "jezik roda svoga" da bi se održao na vjetrometini povijesti i odolio svim vrstama manipulacija i prisila, kojima je jezik oduvijek izložen. Čovjek može voljeti i braniti samo ono što dubinski poznaje i po mogućnosti ne prima hladnim racionalnim putem, već i osjećajima, tim starinskim ključem ljubavi za cijeli stvoreni svijet. Neka svako od nas donese svoju malu, ručno izdjelanu i rukopoloženu ciglu na mjesto gdje bi niknula tu imaginarna ACADEMIA KAJKAVIANA, i ona će doista ubrzo imati krov i toranj, vidljiv izdaleka. Imajmo pri tom na umu ohrabrujuću misao koju nam upućuje veliki Lars Gustafson: "Tamo gdje postoji jezik, još uvijek postoji nada".

(Rad s okrugloga stola "Kajkavski spomejnek", u sklopu 26. recitala suvremenoga kajkavskoga pjesništva "Dragutin Domjanić" - Sveti Ivan Zelina 2007.; organizator - Pučko otvoreno učilište Sveti Ivan Zelina; stručna voditeljica - Božica Jelušić)



* (zagradno razjedinil: Ljudevit Kaj)
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Hrvacki trojězični pluralizem ili ŠTO-jěnoumlě
« Odgovori #62 : Listopad 20, 2010, 10:34:56 poslijepodne »
Švicarsko-nemački TV i radiski modél za spâs nestandarizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)

(kajkavska inačica članka)

Citat:
Skok na čakavsku inačicu teksta:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23547/#msg23547
Skok na štokavsku inačicu teksta:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23548/#msg23548

Kajkavskě (i čakavskě) (med)regionalně televizijě i radiji moru primeniti švicarsko-nemački jězični modél.
Nestandardizérani švicarsko-nemački jězek koristi oko 4.5 milijuna ludi (od vukupno otprilikě 105 milijônov nemački govoreče v Nemačke, Austrije, Švicarske, Luksemburgu, Lihtenštajnu (Liechtensteinu), južnomu Tirôlu, ...).

Švicarsko-nemački model karakterizéra prevlast nestandarda („dijalekta“) nad standardom („kniževnim govorom“) na radiju i TV na sěšvicarsko-nemačke razine (spomenute 4.5 milijôna stanovnikov).

Na TV (postaje SF1, SF2) jě od informativno-kontaktne emisij samo dnevnik (bez prognozě vremena i bez športskoga pregleda) na standardu.
Prognoza vremena i športski pregled su jěn tjěden na zueriškomu, drugi tjěden na baselskomu (teri ima podosta francuske reči), trejti tjěden na bernskomu itd.

Ostali program (vlastita produkcija) jě prevladavajuče na “dijalektu”. V kontaktne emisija (alla Latinica, Oprto, V nedelu vu 2, Milijôner, Po lépe naše, ..) voditeli i sudioniki govore isklučivo na (saki svemu) zavičajnomu govoru. Na standardu sě emitéraju emisijě posvečeně obrazovâjnu i kulture vu vûžomu smislu (gosti i voditeli tu znâju biti z Nemačkě ili Austrijě).

Né dâvno jě na švicarski državni blagdan (1. kolovoza) helvecki sâvezni precednik dâl pôlvurni intervju nacionalne televizije, a sâ pitajna i odgovori su bili na nestandizéranomu, zavičajnomu govoru.

Na sěšvicarsko-nemačkomu radiju (postaja DRS), teri pokriva iste 4.5 milijôna ludi, su na standardu vésti saku punu vuru. Gotovo sé ostali program jě na nestandardizéranomu «dijalektu».

Kě sě pâk (med)regionalne (med)kantonalne televizij i radijov dotikâvlě (pojedinačno pokrivaju od nekuliko desetkov iladi do 1,5 milijônov stanovnikov), praktički si programi su na nestandardu (npr. TeleZueri, TeleBasel, TeleBärn, ...).


Né tréba zmišlati tôplu vodu.
(Polu)kajkavska i (polu)čakavska Hrvacka moreju, po sprôbanomu jězično-političkomu modélu očuvâjna nestandardizéranoga jezika na (med)regionalne TV i radiju, postati germanska Švicarska.
« Zadnja izmjena: Listopad 20, 2010, 10:52:13 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Hrvacki trojězični pluralizem ili ŠTO-jěnoumlě
« Odgovori #63 : Listopad 20, 2010, 10:36:15 poslijepodne »

Švicarsko-njemački TV i radijski model za spas nestandardiziranega kajkavskega (čakavskega)

(čakavska inačica članka)

Citat:
Skok na kajkavsku inačicu teksta:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23546/#msg23546
Skok na štokavsku inačicu teksta:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23548/#msg23548


Kajkavske (i čakavske) (među)regionalne televizije i radiji moru primenit švicarsko-njemački jezični model.
Nestandardizirani švicarsko-njemački zajik rabi oko 4.5 milijuna judi (od ukupno otprilike 105 milijuna njemački govorećih va Njemačkoj, Austrije, Švicarskoj, Luksemburge, Lihtenštajne (Liechtensteinu), južnemu Tirolu, ...).

Švicarsko-njemački model karakterizera prevlast nestandarda („dijalekta") nad standardon („književnen govoron") na radiju i TV na svešvicarsko-njemačkoj razine (spomenutih 4.5 milijuna stanovnika).

Na TV (postaje SF1, SF2) je od informativno-kontaktnih emisij samo dnevnik (bez prognoze vremena i bez sportskega pregleda) na standarde. 
Prognoza vremena i športski pregled su jenu šetimanu na zuerišken , drugu šetimanu na baselsken (ki ima podosta francuskeh besed), treću šetimanu na bernsken itd.
 
Ostali program (vlastita produkcija) je prevladavajuće na "dijalekte". Va kontaktneh  emisijah (alla Latinica, Otvoreno, Nedjeljom u 2, Lijepom našom, ..) voditelji i sudionici govore isključivo na (saki svojen) zavičajnen govore. Na standarde se emitiraju emisije posvećene obrazovanju i kulture va užen smisle (gosti i voditelji tu znaju bit z Njemačke al Austrije).
 
Pred malo vremena j' na švicarski državni blagdan (1. kolovoza) helvetski savezni predsjednik dal polusatni intervju nacionalnoj televizije, a sa pitanja i odgovori su bili na nestandiziranen, zavičajnen govore. 

Na svešvicarsko-njemačken radije (postaja DRS) ki pokriva ista 4.5 milijuna judi, vijesti su na standarde saku punu uru. Gotovo sav ostali program je na nestandardiziranen « dijalektu ».

Ča se pak (među)regionalneh odn. (među)kantonalneh televizij i radij tiče (pojedinačno pokrivaju od nekoliko desetak tisuć do 1,5 milijuna stanovniki), praktički si programi su na nestandarde (npr. TeleZueri, TeleBasel, TeleBärn, ...).
 

Ne rabi izmišjati teplu vodu.
(Polu)kajkavska i (polu)čakavska Hrvatska moru, po isprobanemu jezično-političkemu  modelu očuvanja nestandardiziranega zajika na (među)regionalnoj TV i radije, postat germanska Švicarska.
« Zadnja izmjena: Listopad 20, 2010, 10:49:37 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Hrvacki trojězični pluralizem ili ŠTO-jěnoumlě
« Odgovori #64 : Listopad 20, 2010, 10:37:16 poslijepodne »
Švicarsko-njemački TV i radijski model za spas nestandardiziranog kajkavskog (čakavskog)

(štokavska inačica članka)

Citat:
Skok na kajkavsku inačicu teksta:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23546/#msg23546
Skok na čakavsku inačicu teksta:
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23547/#msg23547


Kajkavske (i čakavske) (među)regionalne televizije i radiji mogu primjeniti švicarsko-njemački jezični model.
Nestandardizirani švicarsko-njemački jezik koristi oko 4.5 milijuna ljudi (od ukupno otprilike 105 milijuna njemački govorećih u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Luksemburgu, Lihtenštajnu (Liechtensteinu), južnomu Tirolu, ...).

Švicarsko-njemački model karakterizera prevlast nestandarda („dijalekta“) nad standardom („književnim govorom“) na radiju i TV na svešvicarsko-njemačkoj razini (spomenutih 4.5 milijuna stanovnika).

Na TV (postaje SF1, SF2) je od informativno-kontaktnih emisija samo dnevnik (bez prognoze vremena i bez športskog pregleda) na standardu.
Prognoza vremena i športski pregled su jedan tjedan na zueriškom, drugi tjeden na baselskom (koji ima podosta francuskih riječi), treći tjedan na bernskomu itd.

Ostali program (vlastita produkcija) je prevladavajuće na “dijalektu”. U kontaktnim emisijama (alla Latinica, Otvoreno, Nedjeljom u 2, Lijepom našom, ..) voditelji i sudionici govore isključivo na (svaki svojem) zavičajnom govoru. Na standardu se emitiraju emisije posvećene obrazovanju i kulturi u užem smislu (gosti i voditelji tu znaju biti iz Njemačke ili Austrije).

Nedavno je na švicarski državni blagdan (1. kolovoza) helvetski savezni predsjednik dao polusatni intervju nacionalnoj televiziji, a sva pitanja i odgovori su bili na nestandiziranom, zavičajnom govoru.

Na svešvicarsko-njemačkomu radiju (postaja DRS) koji pokriva ista 4.5 milijuna ljudi su na standardu vijesti svaki puni sat. Gotovo sav ostali program je na nestandardiziranom « dijalektu ».

Što se pak (među)regionalnih odn. (među)kantonalnih televizija i radija tiče (pojedinačno pokrivaju od nekoliko desetaka tisuća do 1,5 milijuna stanovnika), praktički svi programi su na nestandardu (npr. TeleZueri, TeleBasel, TeleBärn, ...).



Ne treba izmišljati toplu vodu.
(Polu)kajkavska i (polu)čakavska Hrvatska mogu, po isprobanom jezično-političkom modelu očuvajna nestandardiziranoga jezika na (među)regionalnoj TV i radiju, postati germanska Švicarska.
« Zadnja izmjena: Listopad 20, 2010, 10:52:39 poslijepodne Ljudevit Kaj »
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Hrvacki trojězični pluralizem ili ŠTO-jěnoumlě
« Odgovori #65 : Listopad 20, 2010, 11:06:19 poslijepodne »
Pregled poveznic (vezil)


A)

Švicarsko-nemački TV i radiski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)?

(kajkavska inačica članka)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23546/#msg23546
(čakavska inačica članka)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23547/#msg23547
(štokavska inačica članka)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23548/#msg23548

* * * * ** * * * * * * * * ** * * * * * * * * ** * * * * * * * * ** * * * *

B)

Neki primeri TV emisij na nestandizéranomu švicarsko-nemačkomu jeziku

a) na sěšvicarskonemačke razine (4,5 milijunov ludi):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg3265/#msg3265
b) na regionalne razine (züriška televizija):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg3266/#msg3266

* * * * ** * * * * * * * * ** * * * * * * * * ** * * * * * * * * ** * * * *

C)
Rajneši članki istě temě:

Švicarski jězični modél prevlasti nestandarda nad standardom na radiju i TV
(Kajkavsko-hrvacka inačica)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg3260/#msg3260
(Čakavsko-hrvatska inačica
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg3263/#msg3263
(Štokavsko-hrvatska inačica)
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg3264/#msg3264

Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

shaka zulu

  • Gost
Odg: Hrvacki trojězični pluralizem ili ŠTO-jěnoumlě
« Odgovori #66 : Listopad 21, 2010, 01:37:33 prijepodne »
ZVONIMIR BARTOLIĆ
(Donja Dubrava, 20. II. 1930.– Čakovec, 10. II. 2009.)
...
Njegovom je zaslugom 1990. Ogranak Matice hrvatske u Čakovcu doživio svoje
treće uskrsnuće i taj segment profesorova djelovanja zaslužuje poseban opis. Za
kulturu grada Čakovca i čitavu međimursku županiju Ogranak Matice hrvatske u
Čakovcu pod vodstvom Profesora učinio je ono što do sada u povijesti Međimurja
nije učinila nijedna kulturna ustanova. Objavljene su mnoge važne knjige. Pokrenut
je časopis Hrvatski sjever, a posebice je s velikom ljubavlju Profesor uređivao
Hrvatski kajkavski kolendar – na prvi pogled gotovo zaboravljenu publicističku
formu, no ona je danas pokazala opravdanost postojanja jer je okupila nekoliko
stotina suradnika iz sjeverozapadne Hrvatske s vrlo zanimljivim temama. Veliku je
pozornost posvećivao i održavanju i očuvanju kulturnih spomenika te postavljanju
spomen-ploča istaknutim pojedincima važnim za hrvatsku povijest u Međimurju.
Profesor je većinu odgovarajućih tekstova na tim spomen-pločama sam sročio, a i
za njihovih otkrivanja i održao prigodne govore. Također se pobrinuo za očuvanje
mnogih kulturnih spomenike koji su polako propadali zbog nebrige. Njegovao je
suradnju s Hrvatima izvan domovine, posebice s Hrvatima u Mađarskoj i Austriji.
Jedan je od osnivača Zrinske garde Čakovec i član njezine Osnivačke skupštine.
Nemoguće je u ovoj prigodi nabrojati sva njegova djela. Njegova bibliografija
uz dvadeset samostalnih knjiga sadrži i preko petsto znanstvenih, stručnih i
publicističkih radova. Velik je broj imena iz sjevernohrvatske kulturne i književnojezične
baštine koje je Profesor marom rasnoga istraživača i znanstvenoga prosuđivača
iznova osvijetlio ili pak ih doslovno otkrio za današnje i buduće naraštaje. Tako
su zahvaljujući njemu od zaborava spašeni Petar Berke, Štef Mlinarić, Tomaš
Goričanec, Florijan Andrašec, Vinko Kos, Josip Kropek. Kalman Mesarić, Mihalj
Kalamari, Juraj Fridetzki, Rudolf Hrašćanec, Mate Meršić Miloradić, Stjepan Štefan
Belovari, Antun Luci, Emanuel Kolaj, Franjo Glad... Uz to, Profesor je dao vrlo
vrijedne nove prinose za bolje poznavanje hrvatske protestantske, gradišćanskohrvatske
i ruralističke književnosti. Posebnu pažnju je Profesor posvetio najvažnijim
sudionicima hrvatskoga narodnog pokreta međimurskih Hrvata za priključenje
Hrvatskoj nakon završetka I. svjetskog rata: dr. Ivanu Novaku i dr. Vinku Žgancu.
Preko objelodanjivanja njihovih tekstova pružio nam je vrlo zornu sliku tadašnjega
stanja u Međimurju jer njihovi autori u analizama nisu zaobilazili ni najcrnje
detalje. Možemo reći da je Profesorov osobni književnopovijesni kompendij
gotovo enciklopedijskih razmjera. Sva su ta istraživanja rezultat pomnoga rada ne
samo u knjižnicama i arhivima u Hrvatskoj i Jugoslaviji, nego i rezultat njegovih
mnogobrojnih vandranja i kopanja po knjižnicama i arhivima srednje Europe.
1980. pokrenuo je biblioteku Sjevernohrvatske teme (Čakovec, 1980. – 2009.)
gdje je sam objavio 9 knjiga. Većinom su to zbirke rasprava i eseja gdje se jedan
dio odnosi na glavnu temu knjige, a drugi na najrazličitije teme o kulturnoj baštini
sjeverozapadne Hrvatske. Nabrojat ću neke od provodnih tema: Tomaš Goričanec i
njegov spjev Opseđenje i poboj sisečki (II., 1982.), Književno djelo Jurja Habdelića
(III., 1985.), Krležina genealogija i druge rasprave (IV., 1989.), Luka Purić:
Međimursko pitanje i Hrvatski narodni pokret međimurskih Hrvata (VI., 2001.),
Hrvatski narodni pokret međimurskih Hrvata (VII., 2003.), Pučko pjesništvo
pomurskih Hrvata (VIII., 2006.), Memoari podmaršala baruna Vinka Kneževića od
Sv. Jelene & Zrinski mauzolej (IX., 2008.).
524
Izvan te biblioteke objavio je još 2 zbirke eseja i književnih kritika: Za vuglom
provincija (Čakovec, 1978) i Kronika jednog kritika – eseji i kritike (Čakovec,
1991.)
1988. objavio je knjigu Hrvatski pučki pjesnik Florijan Andrašec (Čakovec,
1988.) koja je pokazala ne samo mnogostranu darovitost ovoga hrvatskoga pučkog
pisca, nego i to da je Florijan Andrašec bio posljednji hrvatski pisac koji se javlja
kao izravni odvjetak stare hrvatskokajkavske književnosti
2006. objavljena mu je knjiga o velikoj hrvatskoj književnici, banici i mučenici
Ani Katarini Frankopan-Zrinski: Majka Katarina Biografski i književno-povijesni
kolaž o Ani Katarini Frankopan-Zrinski & Putni tovaruš (III.) (Čakovec-Zagreb
2006.). U njemu je koristio ne samo povijesne nego i književne tekstove o jednoj od
najslavnijih obitelji hrvatske povijesti. To je prva knjiga uopće takve vrste o Zrinskima.
Okušao se i u poeziji i prozi. Napisao je proslov poetsko-proznoj likovnoj knjizi
Jezuši Božice Jelušić i Ivana Lackovića Croate (Samobor, 1993.). 2000. je objavio
romansiranu memoarsku varijaciju Poker Baltazara Bodora ili Dugme na Fortune
kapi gdje govori o Kalmanu Mesariću i njegovu zabranjenom romanu. Jedina mu je
zbirka pjesama Otac i ja kosimo travu (Osijek, 2002.) – lirski dijarij u kojem pisac
stihom traga za otetim danima i godinama.
Izuzetno je važno što je stigao napisati i objaviti zbirku autobiografskih
pripovijesti i putopisa Kaudinski jaram (Čakovec-Osijek 2007.), i to pod
pseudonimom Zvonimir Dubravski. Zbirka je dobila naslov po pripovijesti iz zbirke
gdje opisuje svoje djetinjstvo, mladost i dospijeće na Goli otok. "Kaudinski jaram"
je špalir od kopalja kroz koji su morali proći rimski vojnici 321. godine pr. Kr. kada
su ih Samnićani pobijedili u Kaudinskom klancu, a slična se praksa provodila i u
golootočkoj robijašnici. Taj je termin i metafora za cijeli Profesorov život. Zbirka je
i prepuna lirskih opisa međimurskog prostora, dana djetinjstva i starinskog načina
života. Nije mogao na ljepši način nagovijestiti svoj odlazak.
Suautor je monografija o Nedelišću (Nedelišće,1993.), Prelogu (Prelog, 1995.) i
Maloj Subotici (Mala Subotica 1997.).
Od brojnih knjiga koje je priredio za tisak (transkripcija izvornika, znanstvena
rasprava i priručni rječnik) ističem dvije:
a) Decretum 1574, Hrvatski kajkavski editio princeps (Čakovec, 2003.) To
Pergošićevo pravno djelo iz 1574. prva je knjiga tiskana na hrvatskom kajkavskom
književnom jeziku. Profesorovo izdanje bilo je jedan od najznačajnijih znanstvenih
i nakladničkih poduhvata u Hrvatskoj te godine pa mu je 2004. godine za njega
dodijeljena nagrada Matice hrvatske "Ivan Kukuljević Sakcinski".
b) Sibila: knjiga gatalica Zrinskoga dvora u Čakovcu (Čakovec, Zagreb, 2007.)
Djelo je pripadalo hrvatskoj banici, grofici Katarini Frankopan Zrinski (1625.–
1673.), ženi bana Petra Zrinskog i sestri Frana Krste Frankopana. Sibila je slučajno
sačuvana, nakon što su austrijski generali 1671. opljačkali sva imanja i sva
kulturna dobra obitelji Zrinski i Frankopan. Riječ je o izuzetno monumentalnom
divot-izdanju i dragocjenom izvoru za hrvatsku književnu i jezičnu povijest 17.
stoljeća. U tom se djelu očituju tadašnje povijesne prilike u Hrvatskoj, a nalaze
525
se i vrlo zanimljivi podatci o nekim hrvatskim toponimima čiji je cjeloviti popis
Profesor dao na kraju knjige.
Šteta što Profesor nije bio jezikoslovac u užem smislu te riječi jer njegovi
malobrojni izleti u to područje znanosti nisu ostali nezapaženi. Posebice ističem 2
njegova rada:
a) "Hrvatski kajkavski govori Međimurja" (u zborniku hrvatskoga kajkavskog
pjesništva Popevka zemlji, Čakovec, 1964)
U tom se radu prvi uopće eksplicitno kritički osvrnuo na Oblakov rad o govoru
Svetog Martina i upozorio da se govor toga mjesta nipošto ne može smatrati
tipičnim međimurskim govorom. Taksativno je nabrojao brojne jezične činjenice iz
međimurskih govora (najvećim dijelom iz govora njegove rodne Donje Dubrave) i
usporedio ih s govorom Svetoga Martina.
b) "Toponim Međimurje" (Hrvatski sjever, Čakovec, str. 49–71)
Tu je dokazao da varijante Međimorje / Međimurje ne predstavljaju promjenu
samo na fonološkoj razini (neutralizacija o i u u nenaglašenoj poziciji), već i na
semantičkoj. Naime, po svojoj se strukturi ovaj toponim sastoji od dva morfema:
međi + morje i njegovo je značenje "otok", tj. "dio kopna omeđenog vodom".
Do poistovjećivanja drugoga dijela složenice s rijekom Murom kod jezikoslovaca
došlo je osim zbog slabog poznavanja kajkavštine i zbog njemačkog kalka Murinsel
koji je nastao elizijom prema mađarskom nazivu Drava-Muraköz (köz = područje
među rijekama; Drava-Muraköz = područje između Mure i Drave) koji pak je
prevedenica latinskog naziva Insula inter Muram et Dravam. Ispravno je zaključio
da bi izvorni naziv ovog područja trebao biti Međimorje, tj. onaj oblik koji je u
hrvatskoj kajkavskoj umjetničkoj književnosti bio živ sve do preporoda, a u
hrvatskoj dijalektalnoj i usmenoj književnosti i kasnije.
Za mnoga je djela koja je priredio za tisak napravio jednostavne tumače manje
poznatih riječi koji su imali veliku ulogu približavanja arhaičnijega kajkavskog
leksika širem čitateljstvu.
Gorljivo se zalagao za afirmaciju i očuvanje kajkavskoga narječja, no nikada
nije dozvolio da u tu strast uđe bilo kakva klica nesloge među Hrvatima. Takve
je izljeve sugovornika uvijek vrlo strogo prekidao i prekoravao. Čak nije volio
pridjev "kajkavski" upotrebljavati samostalno već je uvijek preporučivao dvočlanu
pridjevnu sintagmu "hrvatski kajkavski" i isticao da je to narječje uz hrvatsko
štokavsko i hrvatsko čakavsko narječje dio Presvetog Trojstva hrvatskoga jezika.
On je dobro znao što je to standardni jezik i da su postupci standardizacije nužni
da bi on mogao funkcionirati i zadovoljavati sve potrebe suvremene nacije, no kao
književnik i osoba koja je samo uz privremena izbivanja cijeli život proživjela u
svojem zavičaju osjećao je i izražajne mogućnosti koje ima svaki dijalekt i smatrao je
da je čovjek osakaćen ako ih zaboravi. Dijalekte je uspoređivao s nekom hirovitom
ponornicom koja živi u čovjeku i nikada se ne zna kada će iz čovjeka poteći kao
suza ili kletva.
...
http://hrcak.srce.hr/file/76598

shaka zulu

  • Gost
Odg: Hrvacki trojězični pluralizem ili ŠTO-jěnoumlě
« Odgovori #67 : Listopad 21, 2010, 01:38:30 prijepodne »
PREDSTAVLJEN HRVATSKI KAJKAVSKI KOLENDAR 2010.
Broj izdanja: 2848 Datum izdanja: Utorak, 24. Studeni 2009 Autor članka: R. Topličanec
 
Ovogodišnje, 18. izdanje Hrvatskog kajkavskog kolendara, prema riječima njegovih urednika i izdavača, predstavnika čakovečkog Ogranka Matice hrvatske, nastavlja tradiciju prethodnih, ali u nešto izmijenjenom obliku. To se odnosi ne samo na njegov obim, nego i na sadržaj.
Predstavljanje godišnjaka upriličeno je 20. studenoga u restoranu Kruna u Čakovcu. U prisustvu većine od 111 autora 150 priloga, koliko ih sadrži ovogodišnje izdanje, nekoliko uvodnih riječi rekao je predsjednik čakovečkog Ogranka Matice hrvatske Stjepan Hranjec. Više su o samom izdanju i njegovoj povijesti govorili glavni i odgovorni urednik Kolendara Ivan Pranjić te njegov pomoćnik i tajnik Ogranka Tomo Blažeka. Pranjić je pritom istaknuo da je u ovakvom obliku i od strane sadašnjeg izdavača ovo 18. godišnjak koji je doživio i određene promjene.
- Pojačali smo broj tekstova na kajkavštini, pogotovo unutar beletrističkog bloka. No, želja nam je da na kajkavštini budu zastupljeni i ostali prilozi. Kolendar sadrži i blok s raspravama i studijama, praktično znanstvenim radovima. Tekstovi takvog tipa zapravo su nalazili mjesta u izdanju Hrvatski sjever. No, zbog nedostatka sredstava, on ove godine neće biti izdan, pa su u godišnjak HKK-a uključeni i takvi tekstovi.
To je dovelo do povećanja stranica na blizu 700. Istaknuo je i da je HKK jedini profitabilan projekt Ogranka kojim se onda i potpomaže druge Matičine projekte.
Tomo Blažeka podsjetio je prisutne na još jedan jubilej – 40. obljetnicu izdanja prvog poslijeratnog kalendara izdanog za 1968./69. godinu koji je nosio naziv Međimurski kalendar. Sva izdanja tiskana su u čakovečkom Zrinskom, a ovogodišnje je izašlo u nakladi od 2.500 primjeraka. Zahvaljujući brojnim sponzorima, u sjedištu čakovečkog Ogranka Matice hrvatske može se kupiti za svega 60 kuna. Godišnjak je i dalje koncipiran kao štivo za širok krug čitatelja, a dob autora kreće se od 9 do 94 godine.
R. Topličanec
http://www.medjimurje.hr/clanak/2848/2009-11-24/predstavljen-hrvatski-kajkavski-kolendar-2010

shaka zulu

  • Gost
Odg: Hrvacki trojězični pluralizem ili ŠTO-jěnoumlě
« Odgovori #68 : Listopad 21, 2010, 01:39:31 prijepodne »
Hrvatski jezik skupni je termin za standardni jezik Hrvata (http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvati), i za skup narječja i govora kojima govore ili su nekada govorili Hrvati. Njime govori oko 7 milijuna ljudi, poglavito Hrvata.
Hrvatski je službeni jezik (http://hr.wikipedia.org/wiki/Jezik) Republike Hrvatske (http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska) i jedan od tri službena jezika Bosne i Hercegovine (http://hr.wikipedia.org/wiki/Bosna_i_Hercegovina), kao i jedan od sedam službenih jezika AP Vojvodina (http://hr.wikipedia.org/wiki/Vojvodina)Srbija (http://hr.wikipedia.org/wiki/Srbija)). Osim toga, hrvatski jezik priznat je kao službeni jezik u pojedinim općinama u austrijskoj (http://hr.wikipedia.org/wiki/Austrija) pokrajini Gradišće (http://hr.wikipedia.org/wiki/Gradi%C5%A1%C4%87e) (Burgenland), međutim, tu je riječ o posebnom jeziku iseljenih Hrvata.
Govorni jezik čini sustav od tri narječja: (
štokavskoga (http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0tokavsko_narje%C4%8Dje)
kajkavskoga (http://hr.wikipedia.org/wiki/Kajkavsko_narje%C4%8Dje)
čakavskoga (http://hr.wikipedia.org/wiki/%C4%8Cakavsko_narje%C4%8Dje)Hrvatski standardni jezik temeljen je na novoštokavskome ijekavskome narječju zapadnoga tipa, uz utjecaj ostala dva narječja, prvenstveno u leksiku.
Znanost koja se bavi hrvatskim jezikom zove se kroatistika (http://hr.wikipedia.org/wiki/Kroatistika).

Štokavsko narječje (štokavština, štokavica), jedno od triju narječja hrvatskoga jezika (http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatski_jezik), uz čakavsko (http://hr.wikipedia.org/wiki/%C4%8Cakavsko_narje%C4%8Dje) i kajkavsko (http://hr.wikipedia.org/wiki/Kajkavsko_narje%C4%8Dje). Štokavsko je narječje također temelj standardnima jezicima Srba (http://hr.wikipedia.org/wiki/Srpski_jezik), Bošnjaka (http://hr.wikipedia.org/wiki/Bo%C5%A1nja%C4%8Dki_jezik) i Crnogoraca (http://hr.wikipedia.org/wiki/Crnogorski_jezik).

Kajkavsko narječje (kajkavština, kajkavica) jedno je od triju glavnih narječja hrvatskoga jezika (http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatski_jezik), uz čakavsko (http://hr.wikipedia.org/wiki/%C4%8Cakavsko_narje%C4%8Dje) i štokavsko (http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0tokavsko_narje%C4%8Dje).
Naziv potječe od odnosno-upitne zamjenice kaj. Kajkavsko narječje uglavnom obuhvaća sjeverozapadni i srednji dio hrvatskoga jezičnog prostora: Zagreb (http://hr.wikipedia.org/wiki/Zagreb) i Zagrebačko Prigorje (http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Zagreba%C4%8Dko_Prigorje&action=edit), Međimurje (http://hr.wikipedia.org/wiki/Me%C4%91imurje), Podravina (http://hr.wikipedia.org/wiki/Podravina), Hrvatsko Zagorje (http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatsko_Zagorje), Žumberak (http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDumberak), Turopolje (http://hr.wikipedia.org/wiki/Turopolje), Moslavina (http://hr.wikipedia.org/wiki/Moslavina), Banovina (http://hr.wikipedia.org/wiki/Banovina) i Gorski kotar (http://hr.wikipedia.org/wiki/Gorski_kotar). Izvan granica Republike Hrvatske (http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska) kajkavskih govora ima najviše u Mađarskoj (http://hr.wikipedia.org/wiki/Ma%C4%91arska) (kod Nežiderskog jezera, u Pomurju i Podravini (http://hr.wikipedia.org/wiki/Podravina)), te manje u Rumunjskoj (http://hr.wikipedia.org/wiki/Rumunjska),Vojvodini (http://hr.wikipedia.org/wiki/Vojvodina) i Slovačkoj (http://hr.wikipedia.org/wiki/Slova%C4%8Dka) gdje već izumire, a kajkavski još dijelom govore i hrvatski iseljenici u Americi i Australiji.
Kajkavski danas stalno ili povremeno (u obitelji) govori 31% ili oko 1/3 Hrvata, a do 1. svj. rata tako je govorilo oko 36%, pa je ovo narječje razmjerno stabilnije i otpornije u poredbi sa čakavskim koje već brzo izumire. Razlog tomu je uz ostalo i to da se kajkavski ipak još obilno govori u gradovima sjeverozapadne Hrvatske, osobito kao kajkavska većina u Varaždinu i Čakovcu, a najveći polukajkavski gradovi danas su Zagreb, Koprivnica, Velika Gorica i još desetak manjih kajkavskih gradića (Krapina, Križevci, Čazma, Petrinja, Samobor, Ozalj, Delnice itd.).
Obzirom na izgovor jata, mogu se razlučiti tri glavne kajkavske inačice. Većina tj. 3/5 su ekavski kajkavci pa jat izgovaraju kao e ili sličnim prijelaznim vokalima. Oko 1/4 imaju poseban izgovor kao dvoglas ie, a tih je najviše u arhaičnoj kajkavici Hrvatskog Zagorja. Treća inačica su ikavski kajkavci koji jat izgovaraju kao i, ili su poluikavci pa ga dijelom izgovaraju kao i ili e. Danas se takvi ikavski kajkavci nalaze mjestimice u sjevernoj Istri, Fužine (http://hr.wikipedia.org/wiki/Fu%C5%BEine), Lokve (http://hr.wikipedia.org/wiki/Lokve), uz rijeku Dobru, Ozalj (http://hr.wikipedia.org/wiki/Ozalj), dio Žumberka (http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDumberak), zapadno Turopolje (http://hr.wikipedia.org/wiki/Turopolje) (Horvati i Zdenčina), donja Sutla (http://hr.wikipedia.org/wiki/Sutla) iznad Zaprešića (http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Zapre%C5%A1i%C4%87a&action=edit) (Brdovec, Marija Gorica), dijelom Slovensko Primorje (http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Slovensko_Primorje&action=edit) i Bela Krajina (http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Bela_Krajina&action=edit) (tzv. ikavska slovenščina), središnje Gradišće (http://hr.wikipedia.org/wiki/Gradi%C5%A1%C4%87e) u Austriji, te u Slovačkoj (izbjegli od Kostajnice (http://hr.wikipedia.org/wiki/Kostajnica)), itd. U doba Zrinskih (http://hr.wikipedia.org/wiki/Zrinski) i Frankopana (http://hr.wikipedia.org/wiki/Frankopani) je slična kajkavska ikavica na prostoru od Istre do Međimurja bila službeni javni govor hrvatske plemičke elite, tj. nesuđeni prethodnik kasnijega književnog standarda.

Čakavsko narječje (čakavština, čakavica) - jedno od triju glavnih narječja hrvatskoga jezika (http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatski_jezik), uz kajkavsko (http://hr.wikipedia.org/wiki/Kajkavsko_narje%C4%8Dje) i štokavsko (http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0tokavsko_narje%C4%8Dje).
Naziv potječe od odnosno-upitne zamjenice ča. Današnje područje čakavštine znatno je manje negoli je bilo prije migracija izazvanih osmanskim osvajanjima velikoga dijela hrvatskoga jezičnog prostora, a čakavsko područje se i danas smanjuje pod pritiskom književnog standarda. Tako je prije jednog stoljeća, uoči 1. svj. rata čakavski govorilo blizu 1/4 Hrvata ili oko 23%, a danas dvostruko manje ili tek 12%, pa je to najugroženije naše narječje u izumiranju.

(izvor: Wikipedija)

shaka zulu

  • Gost
Odg: Hrvacki trojězični pluralizem ili ŠTO-jěnoumlě
« Odgovori #69 : Listopad 21, 2010, 01:41:09 prijepodne »
Dobro je i hasnovito istrazivati govore lokalne i skupljati zvire. Al zadrzati se sa na toj dimenziji Kajkavskoga jezika, deliti ga v beskonacnost, bez delanja sinteze v isto vreme ne vodi onam kam treba  i ne stvara tlo i podlogu stero je Kajkavskom treba.
...

Švicarsko-nemački TV i radiski modél za spâs nestandarizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)

(kajkavska inačica članka)
Kajkavskě (i čakavskě) (med)regionalně televizijě i radiji moru primeniti švicarsko-nemački jězični modél.
Nestandardizérani švicarsko-nemački jězek koristi oko 4.5 milijuna ludi (od vukupno otprilikě 105 milijônov nemački govoreče v Nemačke, Austrije, Švicarske, Luksemburgu, Lihtenštajnu (Liechtensteinu), južnomu Tirôlu, ...).

Dobro napisano,Marek,samo več sad pri nas je kaj zgubil svu moč i prestal biti aktiven a nevidim kak bi ga se dalo "spod vode povleči van".Ono kaj je Kaj pisal o televizije i radiju je lepo al ni primenivo prinami de je kaj posle "Gruntovčanov","Breze","Svega tela gospodar" i tomu spodobne filme zgubil svoj oštrec i svel se na (pasivno);
Hebeš zavuzimajně za kajkavski teromu su nâjvekši domet tjedn(okonc)i kajkavskě kulturě (na terem sě, osim na pozornice, štoka sě vu šesnajest) i vundâvajně pretisakov stârě kajkavske kniževnosti (alla Habdeličovo «Zerczalo Marianzko») v štandardne prezentâcije.
Kaj se dotikavle homogenizacije,gramatike,toga i takovoga,to bi trebalo dojti knam ze Zagorja il Varaždina,de se još navek aktivno govori kaj.Ovde je kaj govor periferije,ni ga v Gradu ("Čuo ja sam ne priča se po gradu...") a v zajdne pri***dine cvete standard da je to milina-tam su vekši Pape od samoga Pape.Kaj je stil i način života i da nestane ove stare kaj se žnem aktivno služe nestalo bu i kaja.

Offline Marek

  • Učim se pisati
  • **
  • Postova: 10
  • Karma: +0/-0
Odg: Hrvacki trojězični pluralizem ili ŠTO-jěnoumlě
« Odgovori #70 : Listopad 22, 2010, 09:59:47 poslijepodne »

Ja sem misljenja da za Kajkavski treba vsaki delati unulko kulko more, nuter svojih okviri.
Kaj se tice Funde, pravo je pitanje dal je on uspel uvesti kajkavski bar v svojoj skoli, odnosno, dal poducavlja na Kajkavskom ili dal je uvel Kajkavski izvanredni? To bi bilo fale vredno polje gde bi on mogel nekaj naprajti, i kaj je cist moguce.

Profesor engleskoga jezika Želko Funda, osim kě na varaždinske gimnâzije predâva (sl)eng.leski, ne déla sě Engléz po pitajnu praktičnoga zavuzimajna za svôj materijni (i paterijni) horvacki kajkavski jězek.   

Da oni terem jě to vu opisu delatnoga mesta - člani kajkavskoga sp()avišča i predstojniki zgubidânske kajtedri (tobož kajkavologi, a zapaf voli, evunuhi, sine.kurci) – spujnâvajû sve obvezě, něbi im sě Funda, Horvat i nim slični mûrali «mešati v posel».

Hebeš zavuzimajně za kajkavski teromu su nâjvekši domet tjedn(okonc)i kajkavskě kulturě (na terem sě, osim na pozornice, štoka sě vu šesnajest) i vundâvajně pretisakov stârě kajkavske kniževnosti (alla Habdeličovo «Zerczalo Marianzko») v štandardne prezentâcije.

Pa to te ja pitam dal je tie Funda uspel bar naprajti da se na "njegvoj" školi predaje i govori na kajkavskm? Dal je bar uvel (izbornu) nastavu na kajkavskom? Mogučnosti ga je. Dal je nekaj od tega naprajil i s kakvim uspehom? Ali lefko je druge kritizirati. Zato počakaj, i poveč kaj si vu svom dvorišču naprajil?

Offline Marek

  • Učim se pisati
  • **
  • Postova: 10
  • Karma: +0/-0
Odg: Hrvacki trojězični pluralizem ili ŠTO-jěnoumlě
« Odgovori #71 : Listopad 22, 2010, 10:09:06 poslijepodne »
Dobro je i hasnovito istrazivati govore lokalne i skupljati zvire. Al zadrzati se sa na toj dimenziji Kajkavskoga jezika, deliti ga v beskonacnost, bez delanja sinteze v isto vreme ne vodi onam kam treba  i ne stvara tlo i podlogu stero je Kajkavskom treba.
...

Švicarsko-nemački TV i radiski modél za spâs nestandarizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)

(kajkavska inačica članka)
Kajkavskě (i čakavskě) (med)regionalně televizijě i radiji moru primeniti švicarsko-nemački jězični modél.
Nestandardizérani švicarsko-nemački jězek koristi oko 4.5 milijuna ludi (od vukupno otprilikě 105 milijônov nemački govoreče v Nemačke, Austrije, Švicarske, Luksemburgu, Lihtenštajnu (Liechtensteinu), južnomu Tirôlu, ...).

Dobro napisano,Marek,samo več sad pri nas je kaj zgubil svu moč i prestal biti aktiven a nevidim kak bi ga se dalo "spod vode povleči van".Ono kaj je Kaj pisal o televizije i radiju je lepo al ni primenivo prinami de je kaj posle "Gruntovčanov","Breze","Svega tela gospodar" i tomu spodobne filme zgubil svoj oštrec i svel se na (pasivno);
Hebeš zavuzimajně za kajkavski teromu su nâjvekši domet tjedn(okonc)i kajkavskě kulturě (na terem sě, osim na pozornice, štoka sě vu šesnajest) i vundâvajně pretisakov stârě kajkavske kniževnosti (alla Habdeličovo «Zerczalo Marianzko») v štandardne prezentâcije.
Kaj se dotikavle homogenizacije,gramatike,toga i takovoga,to bi trebalo dojti knam ze Zagorja il Varaždina,de se još navek aktivno govori kaj.Ovde je kaj govor periferije,ni ga v Gradu ("Čuo ja sam ne priča se po gradu...") a v zajdne pri***dine cvete standard da je to milina-tam su vekši Pape od samoga Pape.Kaj je stil i način života i da nestane ove stare kaj se žnem aktivno služe nestalo bu i kaja.
Fala, samo gde je to pri vas? Velika Gorica, Turopolje?
Zagorje i Međimurje se išče drže, al i oni, kak zaprav i navek, čim dojdu v grad npr. Zagreb prestaju govoriti najvekšim dielom i šaltaju se na nekov štokavski, jer se srame,il se bar za TV trude govoriti štokavski. A Čakavci se ne trude opče(to je cool, to je more), a razno razne Štokavce da ne spominjem, tam štokavski voditelji na denvniku ne govore standardni štokavski jer ga ne znaju.

Tak kaj se tiče Zagorci i Međimurci šteri prestaju govoriti svoj jezik čim dojdu v grad, v Austriji je baš suprotno, ljudi govore svoje dijalekte i to je dobro tak. Jedino te v Hrvatski mam ugnjetavlju Štokavci kakti to je seljački jezik..v svojoj državi da ti negdo tak nekaj more reči...To je meni nevjerojaten prag tolerancije.

I naviek se spominje, je standarni jezik, to je važno...ak je važno naj unda to bu Kajkavski!
Gruntovčani su mi stvarno najbolša serija kaj se snimila, makar igra s stereotipima, karikira, pa unda dosta štokavci šteri tam glume nezna prave naglaske, al serija ima genijalnih momenti.

Je gubi se, i to največ zato jer se ljudi giblju od zemlje vkraj, a ti su bili glavni nositelji tega govornoga Kajakavskoga jezika, i kak se giblju vkraj od zemlje, ne delaju več na njoj, tak se mladi vse več okreču gradu a tam jih čaka - štokavizacija, štera je ni niš drugo nego KULTUROCID.
I tak se i ta zadnja govorna veza gubi. Vezda bi trebal dojti logičen korak, vučenje književnoga kajkavskoga, al v školi se vuče stranjski jezik- štokavski.
Eto tulko na brzinu, a nekaj več v jednom manifetu šteroga spravljam. nadam se da bum taki gotov.

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Hrvacki trojězični pluralizem ili ŠTO-jěnoumlě
« Odgovori #72 : Listopad 23, 2010, 02:25:36 prijepodne »

Marek pita / iščě odgovor po dvor.išču:

Citat:

Pa to te ja pitam dal je tie Funda uspel bar (Kaj) naprajti ....Zato počakaj, i poveč kaj si vu svom dvorišču naprajil?

Iliti, tumâčili bi zlobniki, kě sě nepozvâni Lok(alni)-Führeri imaju rivati v metro.polis rezervéran za otkajkavizérano podzemlě, kak sinekura belosvecke jěmbrihvetrov.


Ljudevit Kaj: Sinteza kaja i jězično potpomâgajně, vujedijnejně kajkavske emirâtov (dvorišč) sě déla (i) koriščejnem kolo.dvorišč.


Prof. Željko Funda (ne) odgovârja (ne pašě) Mareku:

Citat:

V takvomu obzorju gledajuči proces Kajkavske preteklosti i njegove ovocajtne revitalizacije, ja sem probal jenu varijantu relingvizacije Kaja z svoji zdelinam ter javni nastupi, anda, praktički ztvoriti. Zato sem:

1. Da bi po/dokazal da je relingvizerani14 Kaj vporabljiv i za najvekše vmetelničke dosege, preobernul sem Shakespeareove sonete15.

2. Da bi po/dokazal da se more pisati relevantna Kajkavska proza, napisal sem roman Ljudeki 16.

3. Da bi pokazal da se na Kaju more i o abstraktneh, tijam metafizičkem temam pisati, vundal sem svoje versovnike: Srečovnjaču 17, Mocartenje 18, Alelujni smeh 19 ter Sonete Bogu 20.

4. Da bi po/dokazal da se na Kajkavskomu jeziku more Kajkavska gramatika napisati,  vundal sem Malu gramatiku Kajkavskoga jezika 21.

5. Da bi po/dokazal da se mora Kajkavski govoriti gda se o Kajkavskem temam dela, ja sem v takovem prigodam navek Kajkavski govoril22 imajuči da pameti da moj Kajkavski niti je jedini, niti obvršen, neg da je stopram jena moguča varijanta.

6.  Da bi po/dokazal da se Kajkavski more vporabiti v kajološkem esejom, napisal sem: 1. Kajkavski jezik, Varaždinski književni zbornik 6, str 189-195, Varaždin, 2002., 2. Kajološko-kajofilsku deklaraciju o Kajkavskomu jeziku, VKZ, str 179-180, Varaždin, 2003. 23, 3. Kaj kak Kaj, v zkupniku Kajkavski u povijesnom i sadašnjem obzorju, str 497-508, Zabok, 2006. 241, 4. O potreboče normeranja Kajkavskoga jezika, VKZ, str 99-105, Varaždin, 2008. 25, 5. Kajkavski jezik, znovič, Hrvatsko zagorje, str 169-173, Krapina, 2001. 26   

7. Da bi po/dokazal da se Kajkavski more reči ono kaj je na Štokavskomu napisano, sam sem kajkavizeral Posao da Kaj bude jak, recenziju moje preobernitve Shakespeareoveh sonetov, od Božica Jelušič, str 178-184.

8. Da bi po/dokazal da se Kajkavski more vporabiti v pisanju komedij, napisal sem radio-komedije Merdulanje i Poslednja komunista pasija 27.

Zabadav. Utaman. Uzalud. Zahman. Prez ikakovoga rezultata. Čista totalna zguba. Znakovito je da sem ja harc zgubil a da nijeden boj zgubil nesem. Kajti, moji protivniki nesu napisali nijen članek v koteromu bi moje teze pobili28, nesu ni na jene navučne zbiratve nje zkotrižili. Zgubil sem polak nezaintereseranosti Kajkavskeh intelektualcov, polak njeve lenosti, indiferencije ter dobro zorkestrerane ignorancije 29 mojeh protivnikov.

Ne nečasno harc zgubiti, poglavito če se od bolšeh, časnejšeh, plemenitejšeh zgubi, od oneh koteri Kaj več radi imaju. Nu, da poglednemo od koga i kak sem ga ja zgubil.
Lekmestu je reči da sem zgubil polak svega programa relingvizacije i standardizacije Kaja. Nu, oni koteri su me obladali, Kajkavski falšivci i himbeniki, defineranoga programa/ projekta o emancipacije Kaja nemaju.
........................
Štokajuče, Pilatušovsko vurediteljstvo Kaja, ljudi prez Kajkavskoga erosa, anda, prez vere i vupača41, more kak i do vezda dugoročno lestor na hasen Kajkavske škode delati.
........................
Isto se more reči za Kajkavianu, išče jenu štokajsku i benignu (Kajkavsku) družbu. Delati reprinte kak dela Alojz Jembrih je fale vredno, al ni dost. Kajkaviana bi morala kajkati i v govoru i v pismu vre polak svega imena i verodostojnosti.
........................
Anda, naj bu – Što. Da završim s Alojzom Jembrihom i na način kako on to priželjkuje: „ Stoga, još jednom ponavljam, danas nam treba sveobuhvatna povijest kajkavske književnosti i kajkavskoga jezika na hrvatskome i engleskome jeziku!“ 43 (sic!) Dakle, Kaj na štokavskom, Kaj na engleskom, nikako ne na kajkavskom. Neka tako živi slatki naš Kaj, to jest long livein its grave.

P.S. Pardon me, but why don't we join the trend and speak English?


34.    Anda, „idiom“ na koteromu se nemre ni govoriti i pisati, idiom o koteromu se more lestor Štokavski pametuvati ter prek „brig“ o njemu do honorarčeka dojti, do televizije, do javne pozornosti, do družtveneh počasti, do dr il mr tituluša. Kak nisko.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg14246/#msg14246http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg14246/#msg14246
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Hrvacki trojězični pluralizem ili ŠTO-jěnoumlě
« Odgovori #73 : Listopad 23, 2010, 02:31:25 prijepodne »

Eto tulko na brzinu, a nekaj več v jednom manife(s)tu šteroga spravljam. nadam se da bum taki gotov.

Měne sě zdopâda sledeči manifest. Otkajkavizérana bratija ga né štéla potpisati.

Citat:

Prof. Željko Funda
KAJOFILSKO-KAJOLOŠKA DEKLARÂCIJA
O KAJKAVSKOMU JEZIKU

(tekst turopolizéral L.K.)
 
  1. Kajkavski jě jězek.
   2. Kajkavski ima puno nârečji (Zâgorsko, Međimursko, Podravsko, Prigorsko, urbano, Gorskokotarsko, ..,Turopôlsko ) tera sě dele na još višě podnârečji (nâjpoznatešě jě Bednjânsko podnârečjě  Zâgorskoga nârečja).
   3. Kajkavski jě jezek teri jě prék 160 lét bil hibernéran, al teri črez to vréme né zgubil svû lingvističku vlast(ov)itost (fonologiju, morfologiju, sintaksu i leksiku) pa jě poglavito zâto bil i ostal jězek.
   4. Kajkavski sě štokajuč němrě razvijati, zvučavati, popularizérati, emancipérati, imati rad, nârjmejně pak zveličavati.  Štokajuč, Kaj sě efemerizéra i dekredibilizéra.
   5. Izvan obitelskoga govorejna, tero jě zibka sakoga jezika, Kajkavski jězek sě nâjbolšě čuva i razvija kajkajnem v kniževnosti, nâvukam, publicistike, v mediji. Od pisajna poezijě na jenomu od Kajkavske nârečji né puno hasni (koristi).
   6. Kajkavci su svôj jězek privremenito žrtvovali hrvackomu bractvu i državotvorstvu. Z stvârajnem hrvackě državě Kajkavci imaju pravo svôj jězek braniti od pozâbě, odhičenosti i zatirâvanja i zveličavati ga.
   7. Budûčnost Kajkavskoga jezika ovisna jě od sěla i mužadijě, al denes ponâjvišě od kajofilske kajologov i kajološke kajofilov, one teri vupača i verě imaju.
   8. Višě za Kaj déla on teri po Kajkavski kûně, špôta i švajni neg on teri zpametno štoka o Baladam Miroslava Krležě.
   9. Kajkavsko-štokavski bastard morě od hasni biti tek kratkocajtno. Dugocajtno gledajuč, té bastard jě alibi za Kajkavsku lénost, nehajnost, strašlivost i gingavoču.
  10. Od  štokajuče vudrugi i medijov v severo-zapadne Hrvacke tere v svojemu imenu imaju "Kajkavski", kuliko god oni dobrovolni bili, puno vajde né. Oni délaju na hasen Kajkavske škodě.
  11. Kajkati il ne kajkati - to né pitajne. Samo jě pitanjě kak kajkati.
  12. Posvečenost Kajkavskomu jeziku ne meri se z brojem štokajuče stranic o  Krleže, Domjaniću, Galoviću etc. neg z brojem napisane i zgovorjene reči na   Kajkavskomu jeziku.
  13. Na početku nam je bil materinski Kaj. On naš konec né, mi negov konec namo.

http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg3144/?topicseen#msg3144
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549

Offline Ljudevit Kaj

  • Jezerača
  • ******
  • Postova: 4057
  • Karma: +0/-0
Odg: Hrvacki trojězični pluralizem ili ŠTO-jěnoumlě
« Odgovori #74 : Listopad 23, 2010, 02:46:57 prijepodne »

Vjesnik, 14./15.08.2003. / Kultura

RAZGOVOR – Vladimir Gerić, redatelj i prevoditelj drame »Na Sveta Tri Krala ili kak' očete« koja se prikazuje u okviru 18. zagrebačkog histrionskog ljeta

 
KAJKAVSKI SE NE SRAMI NI NJEŽNOSTI NI SLABOSTI

Svaka se »norma« s vremenom istroši, postaje neosobna, općenita. Zato bježi u »šatru«, odnedavna u nepodnošljive prostarije i anglizme. Da ne spominjem povampirene politicizme i srbizme, koje nam mediji i pojedini političari sve više podvaljuju, kaže Vladimir Gerić
[
 
 
Redatelj, dramaturg i prevoditelj Vladimir Gerić, prilagodio je i kajkavizirao Shakespeareovu komediju »Na Tri Kralja« te ju je kao »Na Sveta Tri Krala ili kak'očete« premijerno postavio s Histrionima na velikoj sceni Opatovina u Zagrebu, gdje će se prikazivati dokraja kolovoza. To je povod za razgovor s Vladimirom Gerićem.
 
Koliko je poznato, pripadate u skupinu onih za koje je kajkavski i te kako zaslužio biti jezikom, a nikako dijalektom. Kako možete braniti tu konstataciju?
– Kajkavski nije mogao postati standardni hrvatski književni jezik! Što bismo, naime, tada, s jednako vrijednom i lijepom čakavštinom i štokavskom ikavicom? Nevolja je u tome što su po Bečkome književnom dogovoru,sva tri spomenuta hrvatska jezika s golemom i neprocjenjivom baštinom, vukovskom velikosrpskom podvalom ponižena i svedena na zazorne »dijalekte«. Konstataciju da je kajkavski – jezik više ne treba »braniti«. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu (nekadašnja JAZU) objavljuje Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika već 15 godina.
 
Mnogo puta ste naglašavali koliko bogatstvo rječnika odlikuje kajkavski jezik.
Što Vas u njemu osobito privlači i potiče na inscenacije djela na kajkavskome?

– Posve je prirodno da je svakomu njegov materinski jezik »naj«. Ali, povrh toga, svaka se »norma« s vremenom istroši, postaje neosobna, općenita. Zato bježi u »šatru«, odnedavna u nepodnošljive prostarije i anglizme. Da ne spominjem povampirene politicizme i srbizme, koje nam mediji i pojedini političari sve više podvaljuju!

Obilje kratkih riječi u kajkavskome

Kajkavski se drži svojega tla, što zna, pokušava reći drugačije, što ne zna – izmisli! A što se tiče »inscenacija djela na kajkavskome« – meni je kajkavski povoljniji za prevođenje (posebice stihova!), jer ima slobodniji naglasni sustav i sintaksu, obilje kratkih riječi. Koliko sam vapio za njim još 1957. kad am prevodio Villona.
 
Koji osjećaji se mogu ponajbolje izraziti njime?
– Svi. I najgorča žalost (međimurske pjesme) i raspojasano veselje (doskočice, zdravice), a posebno – nježnost! Na kojem još jeziku dijete tepa: »zimeka mi je« ili »tak mi je bilo lepeko«. Mislim da kajkavski podjednako zna izraziti i bol i vedrinu.
Ali, da je često i – samoironičan. I u tuzi i u boli. Da voli dvojbu. Nedorečenost. »Galgenhumor« – smijeh pod vješalima. Jesu li dovoljan primjer Krležine »Balade Petrice Kerempuha«?
 
Zašto se čini da narječjem uvijek lakše iskazujemo stanja duše i koliko se to može prenijeti na kajkavski? Je li kajkavski jezik bolji za iskazivanje ljubavnog zanosa od standardnoga hrvatskog?
– Ne znam. Mislim da je to ipak više problem pjesničke uvjerljivosti, a ne jezika. Štokavski, ipak, kao da silom želi biti muški, kao da se srami nježnih osjećaja, pa i same ljubavi, o kojoj govori najčešće u stereotipima. Kajkavski se ne srami ni nježnosti ni slabosti.
 
U čemu je specifičnost kajkavske sintakse i kakve izražajne sastavnice ona nosi?
– Tradicionalna je sintaksa kajkavskih književnih djela današnjim čitateljima i gledateljima ponešto strana. Ima pomalo latinsku ili njemačku melodiju i red riječi (glagol na kraju rečenice). Ali, kajkavci tako ne govore: govorni je kajkavski posve prirodan; pa se i ja u svo jim prijevodima tomu priklanjam. Ali, ta tradicionalna melodija i sintaksa mogu biti zgodna i živa stilska oznaka, igra.
 
Kada biste uspoređivali kajkavski i čakavski, koji Vam se jezik čini prikladniji komediji, a koji tragediji?
– Mislim da se čakavski podjednako potvrdio i u tragediji i u komediji (izvornoj i prijevodnoj). Kajkavska je dramaturgija općenito mnogo siromašnija: ali to nije dokaz jezične neprikladnosti za jedan ili drugi rod. Mislim da bi se Racineova »Fedra«
teško prevodila na kajkavski, kao i grčke tragedije. Ne zbog jezika, nego zbog
okružja (Sredozemlje). Ali Corneille, da! Španjolci –da!
 
Što kajkavski izričaj donosi dramskom pismu i psihologizaciji likova?
– Imamo premalo izvorno i dosljedno kajkavski pisanih dramskih djela, pa i prijevoda, da bih o tome mogao rasuđivati.

Kajkavski biseri u Golikovu filmu

Ali, siguran sam da je u najboljem hrvatskom filmu svih vremena, u Golikovoj
komediji »Tko pjeva, zlo ne misli«, bitnu odliku dao baš –kajkavski! U tome je filmu
doslovce svaka rečenica pravi mali biser i nevjerojatno točna značajka svake osobe.
 
Kojim je redoslijedom tekao posao na prevođenju i adaptaciji Shakespeareovih »Na Tri Krala«? Jeste li komediju prvo preveli na hrvatski književni jezik, pa tek onda kajkavizirali?
– Komediju sam zbilja najprije preveo na »književni«, ali još davne 1978. – odigrana
je u ZDK-u više od 200 puta. Sada sam je preveo na kajkavski prema izvorniku i, opet neskromno, mislim –bolje.
 
Uobičajeno je prilagoditi i lokalizirati Shakespearea. Na kakve se probleme nailazi i što treba izbjegavati izlazeći na to sklisko područje?
– U nas je, koliko znam, samo Tomislav Lipljin, za Narodno kazalište u Varaždinu lokalizirao (vremenski i prostorno) »Mnogo vike ni za što«, kao »Puno larme, a za ništ«. Ja sam u oba svoja slučaja imao sreću: uz neka kolebanja i malo kopkanja po povijesnim podatcima, mislim da sam sve postavio, dosta bezbolno, na svoje mjesto. Nisam morao ići tako daleko kao jedan moj japanski »kolega«, koji je Falstaffa predstavio kao – samuraja.
 
Gdje i kako se mogu povući granice u autorskom smislu, kad je riječ o prilagodbama i još k tomu tako osjetljivom prijevodu, kao što je bilo s »Na Sveta Tri Krala ili Kak očete«? Jesu li »Vesele ženske z Griča« bile za Vas teži posao?
– Granice određuje samo dužno poštovanje prema piscu i samozatajno odricanje od jeftinih efekata i pretjeranog samoisticanja. Male su preinake, kada to traže osobitosti jezika (izvornoga ili prijevodnoga), ili izrazita glumačka osobnost, ipak dopustive.

Gledateljstvo točno »čita« predstavu

Možda je to i čudno, ali »Vesele žene« bile su mi lakši posao. Uz sve izvorne jezične zamke i vratolomije ili čak – nejasnoće.
 
Kako se osjećate kao kompletni autor predstave »Na Sveta Tri Krala ili kak'
očete«, s obzirom na to da ste djelo i režirali?

– Pa, moram priznati da mi je kao »kompletnom autoru« bilo lakše: u umjetnosti »dogovori« nisu jednostavni, ako je riječ o suradnicima izrazito »osobnih« nazora i iskustava.
 
Jeste li zadovoljni kako se predstava razvija i raste na Opatovini?
– Gledao sam predstavu tri puta nakon praizvedbe i s osobitim zadovoljstvom osjećao da je gledateljstvo prihvaća. I da je iznenađujuće točno »čita«, u svim sastavnicama.
 
Kako je počela Vaša suradnja s Histrionima i kako se kao redatelj osjećate s njima?
– Za Histrione sam prije četiri godine preveo na kajkavski i prilagodio Moliereovu komediju »Silom liječnik«, kao »Doktor pod mus«. Predstavu je gledateljstvo sjajno prihvatilo (posebice nezaboravnoga Gumbeka, kao »Doktora«), pa mi je to, vjerojatno, otvorilo vrata Histriona i dvije godine poslije.
S Histrionima je – histrionski. Posebno mi je poticajno i začuđujuće lako bilo raditi s »novim« Histrionima. Njihova je darovitost gotovo raskošna. I sjajno su se srodili sa svojim iskusnijim, podjed nako darovitim kolegama.

 
Razgovor vodila: Helena Braut


Zvir:
http://www.vjesnik.hr/pdf/2003%5C08%5C14%5C19A19.PDF
Švicarsko-nemački TV i radijski modél za spâs nestandardizéranoga kajkavskoga (čakavskoga)
(kajkavska, čakavska i štokavska inačica članka):
http://www.forumgorica.com/kajkavski/hrvacki-trojezicni-pluralizem-ili-sto-jenoumle/msg23549/#msg23549