Oooooo, ima bokčije, ima... i te koliko. Samo treba dobro otvoriti oči i gledati oko sebe, što sve ubogi ljudi čine da bi preživjeli.
Zar se nitko ne sjeća slike onog starijeg para na forumu (zaboravih imena, a bila su napisana) u temi o poskupljenju grijanja, kada su ljudi kazali kolike imaju mirovine, a koliki im je račun za grijanje došao. To su umirovljenici, a koliko je njima sličnih u zemlji ovoj "bajnoj".
A jeste kada vidjeli ljude, starije, srednje dobi pa i mlađe kako prebiru kante s otpadom, kao traže PET-flaše, a imala sam priliku vidjeti i ozarena lica takvih ljudi koji su umjesto flaše našli nekakvu hranu i po sakrivećki ju stavili u torbu s flašama, a onda nakon desetak metara odmaka od te kante, iz torbe istu hranu izvadili i gladno, halapljivo počeli jesti. Ja sam to svojim očima imala prilike u nekoliko navrata vidjeti, bilo je strašno, bolno do suza za mene. Ti bokčije, tako jadni, gladni, ipak su nosili u sebi malo srama, ponosa i dostojanstva, jer su se najprije osvrnuli okolo i pogledali da li ih tko gleda da uzimaju tu pronađenu hranu, odmaknuli se malo dalje pa uzeli jesti. A što je to, pitam? To je još ono malo srama i ponosa u njima što im je jedino ostalo, ali neimaština i glad su silna potreba.
I razgovarala sam s jednom takvom osobom u gradu, plakala sam, teško mi je bilo, nisam znala što bih rekla na svu poplavu gorčine, jada, doživljenog poniženja, nakon dugo godina poštenog rada i borbe. Kaže, moram, imam djecu, njima ne mogu dati iz kante, njima moram za sakupljene flaše ipak kupiti makar kruha i krompira. Ja ovako ponešto nađem, pojedem i idem dalje, nema druge. Sakuplja flaše, sakuplja papir, raznosi reklamne materijale, svakako se muči, jer nema druge. Koga pitati i tražiti, jer da su humani ti koji bi im mogli pomoći, ne bi dozvolili da takvih uopće u ovoj zemlji bude. A smatra, zapravo da su "oni viši, na vlasti" krivi za takvu sudbinu koja ih je zadesila. Strašno!
I u pravu je cjenjena Plemenitashica kada pita koliko će takvih još biti ovu zimu kad nastupi sezona grijanja i teški računi budu dolazili, morati će se odricati svega i svačega za platititi grijanje, a od te stavke se je ovog ljeta moglo nekako skromno i prolaziti, preživljavati. Putovanja? Ma kakva putovanja i trice! Nema toga. A odjeća i obuća? Ma da, nema niti toga. Oblače se i prepravljaju stari odjevni predmeti. Pa krojači i postolari sada zapravo na popravcima i preživljavaju.
Ima, ima bokčije, puno, previše. I nije to samo osjećaj, to je nažalost, stvarna svakodnevica velikog dijela ovog jadnog napaćenog naroda.
Smjeniti vlast? Kako i s kime? Sit gladnom ne vjeruje, pa ga niti ne zanima što je onom drugom vlast - loša vlast.
Primiti se posla? Da, ali gdje, tolike tisuće su na burzi. Ne kažem da mnogi od njih "traže posao, ali mole Boga da ga ne nađu", ali ipak...što može onaj koji radi, a ne prima plaću, što može onaj koji radi, a ta plaća je minimalac a iza je obitelj, djeca, starci, mladi...
Nema svatko mogućnosti niti fizički da može "primiti se posla i poboljšati život".
Halo, nikada nije bilo toliko loše kak je danas, a ne vidim niti u očekivanjima "bolje sutra", bokčije već naveliko ima, a bude je još više i više svaki dan.
I neka nitko ne pita: Zašto hrvati misle da su siromašni, jer ne trebaju misliti, hrvati JESU siromašni, s iznimkom od 20% onih koji to "možda" nisu, ali tko zna...