Baština => Tradicija i baština => Autor teme: Stjepan - Srpanj 06, 2011, 09:11:49 poslijepodne
Naslov: NADIMCI IZ TUROPOLJSKIH SELA
Autor: Stjepan - Srpanj 06, 2011, 09:11:49 poslijepodne
Drago Chloupek NADIMCI IZ TUROPOLJSKIH SELA
Chloupek, Drago. Nadimci iz turopoljskih sela / D. Chloupek. // Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena. Knj. 42. (1964
Nadimke susrećemo u svim vremenima i u svim krajevima svijeta. Kao liječnik u zdravstvenoj stanici u Mraclinu upoznao sam veći broj raznih nadimaka u Turopolju, susretao sam se s njima u ambulanti pa ovaj materijal iznosim kao prilog studiji tih nadimaka u našim krajevima.
I Turopoljci kažu »nadimek«, ali i »prikrpa«. Kada im spomenete nečiji nadimek, onda objašnjavaju nadimke » . . . da su jim prištuknuli... « »kaj su jim prideli...« A nadimci su među mnogim istim prezimenima i čak imenima bili potrebni.
Tako, na primjer, u Mraclinu postoji nekoliko Galekovića koji se zovu Josip, Lacko, Stjepan itd. Prirodno, baš je nadimak omogućio ljudima da se bez objašnjavanja pravilno orijentiraju o kojem se Lacku ili Josipu Galekoviću radi, jer je jedan Josip bio »načelnikov «, drugi »Buševčičin«, treći »Pepčev« itd.
Postoje nadimci koji označuju genealošku liniju. U Mraclinu postoji danas šest porodica Cvetnić koje nose nadimak »Franekovi« i to po djedu Franji. Tako se unuci Kosa Mije zovu i danas »Miškeci «, potomci Cvetnić Jože kbr. 50 zovu se »Ožinčekovi«, potomci Križanića Stjepana nose nadimak »Štefajevi«, »Pavčeri« su potomci Pavla itd. Ista je situacija u Dragonošcu: porodice Horvat imaju nadimke po precima (Josetini, Ivetini, Jančini ili Jančinovi), Havidići se granaju u Jurake, Jantole, Magdine, Cerovski u Mikine i Đurđine itd. Ovakvi nadimci traju i po nekoliko pokoljenja, no postoje i nadimci koji nisu vezani za ime nekog pretka, pa se i oni nasljeđuju. U Mraclinu postoje »dušeki«: ovaj su nadimak naslijedili od svog djede Lacka Galekovića koji je titulirao suseljane sa »dušica«. U istom selu nekoliko porodica nosi nadimak »mamičini«. Nadimak potječe od njihove bake Bare Kovačić kbr. 163 (u Turopolju zovu baku mamica a djeda japica). Potomci Imbre Kovačića kbr. 120 nose nadimak »racki«: Imbro je radio nekoliko godina u Americi pa se nakon povratka ponašao upadljivo gradski, što je selo pretvorilo u »racki«! Postoje i »dundeki« po djedu Mati Itrižaniću kbr. 14 — i to već treća generacija dundeka! Selo još i danas zove »pezonercima« potomke penzioniranog željezničkog službenika Mate Križanića kbr. 19. Postoje i »jerbeki« kojima je nadimak stekao njihov djed koji je prečesto upotrebljavao neobičnu riječ »jerbo« itd.
Nadimci se često formiraju i prema zvanju ili obrtu kojim se ljudi bave. Tako Lacko Galeković iz Mraclina kbr. 46 ima nadimak »bokot« (kanta za mlijeko), jer se bavi mljekarstvom, Baru Galeković kbr. 142 zovu »tišlarica«, jer joj je muž bio stolar, žena Križanića Franje je poznata kao »palerica« (muž palir), potomci Lacka Galekovića, načelnika općine Vukovina i kasnije bilježnika plemenite općine turopoljske nose i danas naziv »načelnikovi«, »barberi« su dobili nadimak po djedu koji je bio barbir, neke porodice Galeković nose nadimak »Sabolovi« (vjerojatno od nekog pretka krojača (szabo znači madžarski krojač!), bogati Stjepan Galeković ostavio je svojim potomcima nadimak »gosponovi«, potomke Križanića Pavla kbr. 161 zovu i danas »rendatori«, jer su stanovali u iznajmljenoj kući. Tako je i u ostalim selima: u Dubrancu zovu neke Dorotiće »špektori«, jer im je otac bio turopoljski lugar, koga su smatrali inspektorom, Vugrinovića zovu »kovačevima« po pretku kovaču, a porodica Trputec kbr. 15 i 16 nosi nadimak »mesarovi«, jer su na sajmovima i pred crkvom u Dubrancu pekli turopoljske »pečenice«, dakle na ražnju pečene svinje, teške oko 30 do 50 kg. U Dragonošcu nosi porodica Tome Duraka naziv »sudec«, jer je Tomo bio sudac plemenite sučije u Dragonošcu itd. itd.
U Mraclinu je poznat »esperant« — Cvetnić Franjo, kbr. 76; učio je esperanto. Kovačića Lacka, kbr. 165, zovu »strela« — navodno je rado psovao: strela t e . . . Uz zdravstvenu stanicu postoji niz kuća obitelji Kos: zovu ih »tukci«, no taj naziv nema veze s tukcima ili puranima, već potječe od riječi... tući se!
Neki su nazivi vezani za naselje iz kojega potječe neki član obitelji: u Mraclinu postoji nadimak »Buševčičini«, jer im je majka iz Buševca, ili »Vukovinčica«, jer je žena bila iz sela Vukovine. Postoji nadimak »kutina« (žena »Kutinačka«), jer je Galeković Stjepan imao trgovačke veza s Kutinom gdje je i služio vojsku za vrijeme prvog svjetskog rata. U Dubrancu se zovu Huzjaki »bregani«, jer im kuća stoji »na bregu«. U Mraclinu postoji nadimak »fuj taci«, jer su sagradili kuću podalje od sela kao neki stanovnik sela Ogulinca koji se zvao Fujtač. U istom selu postoje i »museki« — navodno po grabi »musa«, gdje su sagradili kuću.
Postoje nazivi kojima se izražava podsmijevanje i ruganje. U Mraclinu ima »ritaka«, zatim »kurteka«, jer su mali, kurtasti, pa »bunceka« (naziv od japice, koji je kao dijete bio bucmast), jednog Štubana su prozvali »pujcek«, u Dubrancu neke Vugrinoviče zovu »lajeki«, u Dragonošcu je Petravić Antun nazvan »zajčecom«, u Mraclinu jedan Kos nosi nadimak »čik« a trgovački poduzetnik Cvetnić je nazvan »roba«, Čunčiće su prozvali »čundžama«, Koš Pavao ima nadimak »krampus«, Galeković Franjo nosi nadimak »štruca« itd. itd. Postoje i skatološki nadimci: u Dubrancu zovu neke Vugrinčiće »prdani«, Trpuce »prdeši«, Kuševiće »serini«, u Mraclinu ima jedan od Galekovića nadimak »pimpek« itd.
Objašnjenja za pojedine nadimke nisu uvijek jednaka: prirodno, o tome odlučuju često, i simpatije ili antipatije prema nosiocu nadimka. Tako, na primjer, za nadimke »fujtač« ili za »museke« postoje različita tumačenja. Neki su nadimci danas nerazumljivi, jer su vjerojatno vrlo stari pa ih današnja generacija ne zna objasniti. U Mraclinu postoje »pušanci«, postoji »toritačka«, »mesurka«, »facko«, »kurmani«, »drvenica«, »krumica« itd.; nosioci naziva tumače ih na svoj način, njihova okolina opet na drugi način. U Dragonošcu zovu Havidiće »beli ded«, Petraviće »pučeki«, Cerovske »fiskusi« itd. a objašnjenja bi mogli dobiti samo detaljnijim i temeljitim ispitivanjima.
Sigurno je da mnogi nadimci potječu još iz dječjih dana nosioca.
U Dubrancu postoji porodica Trputec, kbr. 15. Njihov je djed kao dječak — s ostalim dječacima iz sela — vodio u turopoljski lug svinje na žir. Ova su se djeca uveče okupljala u stancima a stariji dječaci bi opominjali mlade na večernju molitvu. Trputec je u tome prednjačio, omotao se bijelom plahtom, opasao špagom i govorio mlađima: » . . . ja vas bum vučil moliti, ja bum vaš kapelan...« Dobio je nadimak »kapelan« i njegovi nose taj nadimak i danas. U Mraclinu ima Stjepan Cvetnić kbr. 106 nadimak »svilni«: dobio ga je kao dijete, jer mu je majka tepala » . . . kak se moja svila, po gori razvila...«. Nadimak »fajnsek« (Križanić Franjo kbr. 16) nastao je također u djetinstvu, jer mu je majka — koja je imala govornu manu — tepala »fajnsek« umjesto »Francek«. Cvetnić Barica kbr. 32 nosi nadimak »suca«: kao malo dijete nije znala izgovarati riječ »šuta« (prizemlje u turopoljskim čardacima!), već je govorila »suca« i to joj je ostalo do danas. Stepić Slava iz istog sela ima nadimak »zepa«: kao mala djevojčica kupala se u koritu pa kada su je prolaznici pitali, zašto se kupa, ona im je odgovarala: » . . . d a bum zepa (lijepa)...« Kos Nikola, kbr. 206 ostavio je kao dijete na pašnjaku kaput. Kada se vratio kući, otac ga je pitao: »... Nikica, gde ti je halica ...?« (hala je kaput) i taj mu je nadimak ostao. I nadimak »sinko« dobio je Cvetnić Franjo, kbr. 81, kao sin- -jedinac, kada je bio još dijete i taj nadimak nose danas njegovi unuci. Nadimke dobivaju i mladi ljudi — na primjer, Augustić Janko, kbr. 146 nosi nadimak »cukor«, a Kovačić Slava, kbr. 123, dobila je naziv »cukorica«. Tko se interesira naći će brojne nadimke i među školskom djecom: u Mraclinu postoje nadimci »šerif«, »globus«, »ciciban«, »capa«, »čiro«, »mufa«, »lardo« (== dolar!) »jajček«, »ocurek«, »crta«, »pesek«, a uz to i imena nogometaša, filmskih glumaca itd.
Nadimak dobivaju i pridošlice. Kada sam preuzeo ambulantu U Mraclinu, dobio sam zbog brade nadimak »bradonja« a medicinska sestra je prozvana: »sestra Anđela — ona debela!«
Rijetke su porodice, koje nemaju nadimak (u Mraclinu Crnici, Zrnčići). Češći je slučaj, da pojedine porodice imaju dva ili više nadimaka. Tako, na primjer, u Mraclinu zovu »prelce« — Kos Janko kbr. 135 — i »zvonarovi« i »garavini«; »Franekovi« imaju i nadimak »rožici«, itd.
Postoje i seoski nadimci, koji pogađaju cijelo selo. Tako Mraclinčane zovu »parikožari« (jer su štavili kože), stanovnike Buševca zovu »cipeki« (jer su pekli bijele hljebčiće, koje Turopoljci zovu cipov), zaselak Donji Trpuci nosi nadimak »cuceki«, a zaselak Gornji Trpuci »mački«, što dovoljno jasno pokazuje njihove odnose...