http://www.vgdanas.hr/Intervju-Nenormalni-Balasevic-bend-820.aspxIntervju: Nenormalni Balašević bend 03.02.2010
Ususret koncertu Tribute benda Nenormalni Balašević napravili smo intervju sa gostima koji nam ovaj petak dolaze u Veliku Goricu. Odgovore na naša pitanja dao nam je Nenad Jelenković - vokal i gitara benda.
Za početak par tehničkih pitanja.Koliko vas ima, koliko dugo svirate?
Standardna postava broji 7 članova, ali često imamo goste na koncertima, pa bude i do 10 ljudi biti na bini. Priča je stara, tj. mlada 10 godina, počelo je potpuno spontano. Prvi koncert je bio kod mene u dnevnoj sobi gdje su došli ljudi iz raznih krajeva ovih prostora, tada se odsviralo i otpjevalo 77 Djoletovih pjesama. Sljedeće godine se nešto slično ponovilo, a kada se za treću godinu najavilo 50 ljudi onda sam shvatio da je moja dnevna soba premala, pa smo napravili koncert u kazalištu Stare Pazove. Posljednjih nekoliko godina cijela je priča postala dosta ozbiljnija što je rezultiralo novim momentom: radu na svojim pjesmama i snimanju vlastitog albuma.
Od kuda ideja za tribute band Balaševiću? Da li ste počeli kao tribute band ili je to došlo spontano? Kako?
Balašević je za mnoge tih godina bio, ne samo muzika i tekstovi, već i svjetlost na kraju tunela. U posljednjim godinama prošlog stoljeća svašta je postalo normalno (pa tako smo i mi postali (ne)normalni) i svakakve budale su odlučivale o životima pristojnih i poštenih ljudi. Djole se sve vrijeme hrabro i javno borio protiv tog ludila, što mu nikada nećemo zaboraviti. Kada se internet počeo širit, tako se pojavilo i sve više ljudi koji su, čim su uključili net, odmah u yahoo pretraživaču ukucali "Balašević". Tako su se okupili (ne)normalni Balaševičevci, a ubrzo nakog toga i prvi (ne)normalni bend.
Kakav ja vaš odnos sa Balaševićem? Kako on komentira postojanje jednog tribute band njemu u čast? Čuo sam da ste gostovali kod njega u emisiji na RTS??
To je bilo 2004. godine. Sve je to bilo vrlo simpatično. Mi smo se motali po tim snimanjima, pa mi je jednom prilikom Djole ponudio da budemo gosti, što smo, naravno, objeručke prihvatili i pojavili se kompletni odmah sutradan na snimanju.
Kada ste prvi put svirali u Hrvatskoj? Koji biste koncerte izdvojili kao najbolje, najposebnije u Hrvatskoj i šire?
Prvi put je to bilo 2004. u zagrebačkom KSET-u. U Hrvatskoj stvarno svuda prođemo odlično, stoga bih imao jako puno koncerata za nabrojat. Lakše bi mi bilo nabrojati 2-3 koja su slabije uspjela, a to mi je glupo
Ipak mi je KSET najdraži, možda baš iz razloga što sam se tu prvi put popeo na stage u HR.
Kako vas je publika primila u Hrvatskoj?
Često kažem da smo primljeni bolje nego što smo zaslužili, naravno, zahvaljujući Djoletu. Ipak to nisu naše pjesme, i mi nikako ne mislimo da smo neke zvijezde. Mi smo tu potpuno ravnopravni sa publikom i drago nam je da imamo prilike putovati i svirati najbolje Djoletove pjesme.
Što očekujete od koncerta u Klubu 100 te imate li kakvu poruku za publiku?
Očekujem da će biti još bolje nego prošlog puta i još više ljudi. A imam i poruku: Nemojte slučajno se sramiti, slobodno pjevajte od prve pjesme sa nama. Ako neko zna neku pjesmu zasvirati, obavezno da se popne k nama na stage. Spremil smo nešto drugačiji repertoar od prošlog puta, i jedva čekamo da se vidimo
Hvala Nenadu na razgovoru, a mi se vidimo u petak u Klubu 100 na koncertu koji ćemo i uslikati za fotogaleriju!
